utorak, 21. travnja 2015.

Drakula tura (III dio): Manastir Sinaja, dvorac Peleš i manastir Snagov

Nakon upoznavanja Sigišoare i Brašova, bilo je vrijeme da nastavimo dalje prema istoku. Rano ujutro smo napustili hotel u Pojani Brašov i krenuli put Sinaje. Nakon vožnje kroz predivne krajolike Južnih Karpata, stigli smo do istoimenog manastira u mjestu Sinaja.

Dvorac Peleš
Manastir Sinaja je osnovao princ Mihai Cantacuzino 1695. godine i nazvao ga po Sinajskoj gori u Egiptu, a kasnije je to ime dobilo i obližnje naselje. Od 2005. godine, manastir je sjedište 13 monaha i pripada nadbiskupiji u Bukureštu. Manastir se sastoji iz dva dvorišta okružena niskim zgradama. U centru svakog dvorišta nalazi se crkva izgrađena u bizantskom stilu. Jedna od njih, Biserica Veche (Stara crkva), datira iz 1695. godine, dok je novija Biserica Mare (Velika crkva) izgrađena 1846.

Biserica Veche (Stara crkva)
Monasi posjeduju biblioteku koja sadrži vrijedne primjerke poput rumunskog prevoda Biblije iz 1668. U jeku rusko – turskog rata, 1735 – 1739. godine, prije napuštanja samostana, monasi su sakrili dragocjenosti pohranivši ih unutar zvona. Tokom bitke, Turci su porazili snage stacionirane unutar manastira, spalivši područje i probivši zid na dva mjesta.

Biserica Mare (Nova crkva)
Do 1850. godine, Sinaja je brojala nešto više od manastira i skupine koliba. Međutim, 1864. godine, manastirski posjed dodijeljen je Upravi civilne bolnice, koja je otvorila bolnicu i nekoliko kupatila, pomogavši razvoju mineralnih izvora u Sinaji. 1948. manastir je predat na upravu Nadbiskupiji Bukurešta, nakon čega je cijeli samostan opremljen tekućom vodom, strujom i prirodnim plinom. Zahvaljujući naporima kralja Carola I, Velika crkva manastira postala je prva crkva u Rumuniji koja je dobila električno osvjetljenje.

Freske sa zidova
Godine 1895. je otvoren muzej manastira, kao prva izložba religijskih predmeta u Rumuniji. Sadrži kolekciju ikona i krstova iz 17. vijeka, prvu bibliju na rumunskom i mnoge druge vrijedne predmete. Muzej je otvoren svakog dana osim ponedjeljka, od aprila do oktobra, od 10-16h, a zimi samo za grupe preko 20 ljudi. Naknada je 5 leia (2 leia za studente).

Dvorac Peleš
Dvorac Peleš
Nedaleko od manastira se nalazi Peleš, najljepši dvorac u Rumuniji, izgrađen u periodu između 1873. i 1914. godine u neorenesansnom stilu. Kralj Carol I pod čijom je vladavinom Rumunija stekla nezavisnost, posjetio je mjesto današnjeg dvorca 1886. godine i zaljubio se u veličanstveni planinski krajolik. Godine 1872. Kruna je kupila 1,300 četvornih kilometara zemljišta u blizini rijeke Piatra Arsa, a imanje je nazvano Kraljevski posjed Sinaja. Uporedo sa dvorcem je izgrađen i veći broj pratećih objekata, a Peleš je postao prvi svjetski dvorac u potpunosti snabdjeven lokalno proizvedenom električnom energijom.

Fontana ispred dvorca
Prateći objekti
Prva tri nacrta Peleša bila su kopije zapadnjačkih dvoraca, zbog čega ih je kralj Carol I odbio, kao i zbog visokih troškova. Njemački arhitekt Johannes Shultz je odnio pobjedu, predstavivši originalan projekat koji se dopadao kralju, alpsku vilu koja kombinuje različita svojstva klasičnih evropskih stilova – uglavnom italijansku eleganciju i njemačku estetiku, u kombinaciji sa renesansnim linijama.


Prelijepo namještena soba
Eksponati u dvorcu
Radovi su takođe povjereni arhitektu Carolu Beneschu, a kasnije i češkom arhitektu Karelu Limanu, koji je dizajnirao kule, uključujući i centralnu, visoku 66 metara. Liman je nadzirao i gradnju obližnjeg zamka Pelišor, koji je trebalo da služi kao ljetnikovac kralja Ferdinanda I i rumunske kraljice Marije. Gradnja je koštala oko 120 miliona današnjih američkih dolara. Radovi su bili usporeni tokom rumunskog rata za nezavisnost protiv Osmanlija, a po njegovom završetku nastavljeni su punom parom.

Soba u orijentalnom stilu
Uočljivi su različiti stilovi namještaja
Nakon prisilnog abdiciranja kralja Mihaela I 1947. godine, komunisti su oduzeli svu kraljevsku imovinu uključujući i Peleš. Dvorac je kratko vrijeme bio otvoren kao turistička atrakcija, a takođe je služio i kao odmaralište za ličnosti iz rumunskog svijeta kulture. Dvorac je 1953. proglašen muzejom. Nikolaj Čaušesku je zatvorio cijelo zdanje u periodu između 1975. i 1990. tokom posljednjih godina vladavine komunističkog režima. Pristup su imali samo osoblje koje ga je održavalo i vojna lica. Čaušeskuu se dvorac nije mnogo dopadao, tako da ga je rijetko posjećivao.

Trpezarija spremna za upotrebu
Apartman sa spavaćom sobom
1980. godine dio drvenarije je uništen gljivicom seprula lacrymans. Nakon revolucije 1989. godine, Peleš i Pelišor su ponovo uspostavljeni kao kulturna baština i otvoreni za javnost. Ostali prateći objekti su pretvoreni u hotele i restorane, te vile namijenjene turistima. U 2006. godini, rumunska vlada najavila je povrat dvorca bivšem kralju Mihaelu. Dvorac Peleš godišnje posjeti između četvrtine i skoro pola miliona turista.

Muzička soba
Soba koja podsjeća na Šenbrun
Po formi i funkciji, Peleš je palata, ali je stalno nazivan dvorcem. Po arhitektonskom stilu, riječ je o romantično inspirisanom spoju neorenesanse i gotičkog preporoda sličnom dvorcu Neuschwanstein u Bavarskoj. Saksonski uticaj se može uočiti na fasadama unutrašnjeg dvorišta, dok je dekoracija unutrašnjosti dvorca najviše pod uticajem baroka, sa rezbarijama u drvetu i finim tkaninama.

Mali dvorac Pelišor
Pelišor je ljetnikovac kralja Ferdinanda I i kraljice Marije
Dvorac Peleš zauzima prostor od 3,200 četvornih metara sa preko 170 soba, od kojih su mnoge uređene tematski u skladu sa različitim svjetskim kulturama. Tematika varira u zavisnosti od funkcije (uredi, biblioteke, umjetničke galerije) ili stila (Firentinski, Turski, Murski, Francuski). Sve prostorije su izuzetno bogato namještene i ukrašene do najsitnijih detalja. Dvorac ima 30 kupatila. Postavka sadrži jednu od najljepših kolekcija umjetnina Istočne i Centralne Evrope, uključujući statue, slike, namještaj, oružje i oklope, zlato, srebro, vitraže, slonovaču, fini porcelan, tapiserije i tepihe. Kolekcija oružja i oklopa broji preko 4,000 komada. Orijentalni tepisi su nabavljeni sa različitih strana: Buhare, Mosula, Isparte, Saruka i Smirne. U vrijeme moje posjete fotografisanje u dvorcu je bilo dozvoljeno uz plaćanje naknade od 30 leia, ali niste smjeli koristiti blic, što je uticalo negativno na kvalitet slika. Pošto svaka prostorija ima svog čuvara, jedino rješenje je da se pravite konstantno ludi, pa da vas svako od njih opomene. Takođe, na ulazu u dvorac dobijate navlake za obuću, kako ne biste nanijeli štetu imovini.

Terasa i vrtovi dvorca
Terasa je dom raznih statua
Dvorište dvorca je takođe fascinantno. Brojne statue na sedam italijanskih neorenesansnih vrtnih terasa, većina od Carrara kamena su isklesane od strane italijanskog kipara Raffaella Romanellija. U vrtovima se nalaze i prelijepe fontane, urne, stepeništa, kipovi lavova i drugi dekorativni komadi.

Vožnja jezerom Snagov do ostrva s manastirom
Nakon obilaska Peleša, nastavljamo put prema Bukureštu, o kome ću pisati u narednom postu. Pretposljednja stanica nam je jezero Snagov i istoimeni manastir, gdje se navodno nalazi grob Vlada Cepeša, poznatijeg kao grof Drakula. Jezero Snagov se nalazi oko 40 km sjeverno od Bukurešta i zbog svog  izduženog oblika prostire se u dužinu od 12 km, iako zauzima površinu nešto manju od 6 kvadratnih kilometara. Snagov je popularno rumunsko odmaralište, i godinama su uz obale jezera nikle brojne vile. Poznati rumunski diktator Nikolaj Čaušesku je takođe imao svoje zdanje na obalazama jezera, gdje je prvobitno pobjegao na kraju svoje vladavine.

Manastir Snagov
Postoje mnogi fragmenti priče o životu Vlada Nabijača koji nedostaju, naročito o posljednjim satima njegovog života. Vjeruje se da su njegovo obezglavljeno tijelo pronašli monasi u šumama u okolini Bukurešta i donijeli ga u manastir Snagov da bi ga sahranili, budući da su i njegov otac i on donirali novac crkvi.

Džinovsko jaje kao zaostavština od Vaskrsa i cvijet u vrtu
Ali Snagov je takođe bio i mjesto kažnjavanja. U maloj ćeliji, vladar bi pozvao svoju žrtvu da kleči isred ikone Djevice Marije nakon čega bi se skrivena vrata pod njom otvorila i osoba bi propala u jamu ispunjenu kolcima koji bi je razdirali. Obezglavljeni kosturi koji su tu pronađeni su dokaz ovih strašnih zlodjela.

Unutrašnjost manastira

Za vrijeme naše posjete upozoreni smo da fotografisanje Drakulinog groba nije dozvoljeno ukoliko se ne plati, jer je tamošnji monah namćor. Međutim jedna prepredena gospođa iz grupe se dosjetila spomenuti kako je grupa iz Srbije, pa je uhvatila monaha na kartu pravoslavlja, te ga dograbila da se uslika i s njim i s grobom. Na kraju su se pridružili i ostali, pa smo dobili jednu kolektivnu fotografiju. Ipak, za vaše oči ću pozajmiti jednu fotografiju s googlea, kako bih vam dočarao unutrašnji ambijent manastira. Vani možete bez problema fotografisati ukoliko to želite. 

petak, 17. travnja 2015.

Drakula tura (II dio): Zamak Bran i Brašov


Nakon višesatnog boravka u Sigišoari, o čemu sam pisao u prethodnom postu, nastavili smo put prema Pojani Brašov. Po dolasku tamo, smjestili smo se u hotel Rina Tirol, a za one koji su to željeli organizovan je večernji odlazak u Brašov. Društvo i ja smo bili zaista umorni, tako da smo odustali od te ideje i umjesto toga ostali u hotelu. To se pokazalo kao dobra ideja, jer smo mogli da uživamo u ogromnom jacuzziju i finskoj sauni bez smetnje ostalih. 

Zamak Bran
Problem se javio kada nas je obuzela glad, jer hotelska kuhinja nije radila tako kasno, a nisu imali šta da nam ponude. S obzirom da je Pojana Brašov planinsko odmaralište, potraga za trgovinom bi bila krajnje uzaludna, pošto biste prije naletjeli na medvjeda nego li na prodavnicu mješovite robe.

Pejzaž Pojane Brašov
Sutradan ujutro je zakazan izlet u Brašov, ali sam prije toga iskoristio priliku da prošetam Pojanom Brašov. Svuda naokolo su ogromna borova stabla i fascinantna priroda, tako da čovjek ne može da se osjeća loše u takvom ambijentu. Bilo mi je neizmjerno žao što nisam imao više vremena za šetnju i rado bih se vratio na ovo mjesto u proljeće ili ljeto, jer je izvrsno za opuštanje i bijeg od stvarnosti.

Pogled na Karpate na putu za Bran
Prije obilaska Brašova, u planu je bila posjeta zamku Bran, koji se za potrebe turizma često naziva dvorac grofa Drakule, iako nije dokazano da je on tu ikada boravio. Međutim, budući da zamak zloglasnog grofa Drakule iz romana Brema Stokera podsjeća na Bran, Rumuni su to odlučili iskoristiti u marketinške svrhe.

Zamak Bran, poznat i kao "Drakulin dvorac"
Ulaz u zamak
Zamak je smješten u blizini Brašova, na granici rumunskih pokrajina Transilvanije i Vlaške. Prvi dokumentovani zapisi o zamku potiču iz 14. vijeka, a u 15. vijeku je korišten kao zaštita od osmanskih napada. Što se tiče arhitekture zamka, ona je zasnovana na masivnim gotskim elementima konstrukcije. Nepravilan oblik citadele je posljedica konfiguracije terena na kojem je zamak izgrađen. Zamak je izgrađen uglavnom od kamena, cigle i drveta.

Kula zamka
Unutrašnje dvorište zamka
1920. godine, zamak je postao kraljevska rezidencija i omiljeno odmaralište kraljice Marije. Zamak je naslijedila njena kćerka Ileana, koja je tamo osnovala bolnicu za vrijeme II svjetskog rata. Tokom komunističkog režima, zamak je oduzet kraljevakoj porodici. 2005. godine, rumunska vlada je donijela poseban zakon koji dopušta povrat imovine koja je ilegalno oduzeta, tako da je Dominic von Habsburg, sin i nasljednik princeze Ileane dobio pravo na povrat zamka. On je 2009. godine otvorio obnovljeni zamak za posjete, učinvši Bran prvim privatnim muzejom u državi.

Eksponati u muzeju zamka Bran
Zamak iz drugačije perspektive

U zamku su izložene postavke umjetničkih predmeta, narodne radinosti i namještaja iz kolekcije kraljice Marije od Edinburga. Pod brdom na kome je smješten zamak, tokom cijele godine se održava vašar tradicionalne rumunske narodne radinosti, gdje možete kupiti različite suvenire ili nešto pojesti i popiti. Ja sam odlučio uživati u izvrsnom bezalkoholnom koktelu od višnje. Inače, cijene u Rumuniji su sasvim prihvatljive, a njihova nacionalna valuta LEI (ne koriste euro) ima jedne od najljepših novčanica koje sam vidio. Papir je gladak, lijepo oslikan i ima iskružene elemente prekrivene providnom folijom.

Pogled iz unutrašnjeg dvorišta
Eksponati iz zamka
Nakon zamka Bran, vraćamo se u autobus i nastavljamo prema Brašovu. Brašov je po broju stanovnika sedmi grad u Rumuniji i administrativni centar Brašovskog okruga. Okružen je Južnim Karpatima i pripada Transilvaniji. U Rumuniji je popularno da se na brdima iznad gradova postavi ime grada, po uzoru na Hollywood. Ni Brašov nije izuzetak.

Neološka sinagoga u Brašovu
Stari dio Brašova je prelijep, sa fascinantnom i pitomom arhitekturom. Jedno od prvih mjesta do koga stižemo jeste neološka sinagoga. Prvi Jevreji su se u Brašovu nastanili 1807. godine nakon pristanka gradskog vijeća. Njihov broj je 1890. godine iznosio 769, a do kraja 20. vijeka populacija je narasla na oko 6000. Tokom svjetskih ratova, Jeverji su bili sigurni u Brašovu, u smislu da ih se nije slalo u logore smrti, ali su s druge strane mnogi od njih su bili prezreni, isključeni iz privrednog života, djeca su izbačena iz škole, a sinagoga je opljačkana. Trobodna sinagoga u Crnoj ulici izgrađena 1901. godine u španskom stilu, renovirana  je na svoju stogodišnjicu postojanja.

Crna crkva i uska uličica Strada Sforii
Nastavljamo šetnju prema Crnoj crkvi, a usput nailazimo na ulicu Strada Sforii, za koju Rumuni tvrde da je najuža ulica na svijetu. Jeste, ali malo sutra. Ja znam za najmanje tri ovakva prolaza u svom gradu. Ali, dobro, navikli smo da Rumuni prave atrakcije od ničega.

Crna crkva/Biserica Neagra
Crna crkva ili kako je Rumuni nazivaju Biserica Neagra je najveća protestantska crkva u Rumuniji, a krasi je i epitet najveće gotičke crkve između Beča i Istanbula. Izvorno se radilo o rimokatoličkoj crkvi Djevice Marije, čija je gradnja završena u 15. vijeku. Jedna od legendi vezanih za crkvu govori da je njemačko dijete uznemiravalo bugarske graditelje ili im je reklo da je jedan od zidova nakrivljen, nakon čega je iznervirani radnik gurnuo dijete sa crkvenog tornja i sakrio njegovo tijelo u crkvi da bi prikrio svoj zločin.

Detalji sa Crne crkve
Katoličke službe su kasnije zamijenjene luteranskim, tokom protestantske reformacije. Građevina je djelimično uništena tokom velikog požara koji su prouzrokovale habsburške snage u aprilu 1689., nakon čega je dobila svoju karakterističnu boju i naziv Crna crkva.

Pogled na Crnu crkvu sa vidikovca
Crkva raspolaže sa šest tona teškim zvonom, najvećim u Rumuniji, kao i sa impresivnim orguljama sa 4,000 cijevi, te zbirkom tepiha iz Anadolije koje su donirali transilvanijski saksonski trgovci. Najstarija skulptura u crkvi jeste gotovo propala bista Ivana Krstitelja. Biserica Neagra je danas simbol Brašova, a muzej je otvoren za posjetioce. Luteranska služba se obavlja svake subote za malu zajednicu Nijemaca u gradu.

Vijećnica na glavnom trgu
Prodaja cvijeća na glavnom trgu
Od crkve stižemo do centralnog gradskog trga, poznatog kao Trg vijeća (rum. Piata Sfatului). Trg ima bogatu istoriju, a nekada je tu bio postavljen i stub srama koji se koristio za javno ponižavanje i mučenje. Na njemu su kažnjavane vještice, ali je odrubljena i glava poglavaru obućarskog ceha Stefanu Steinertu, koji se usprotivio ulasku austrijske vojske u Brašov. Najznačajnija građevina na trgu je Vijećnica, sagrađena 1420. godine.

Izložba starih automobila
Zgrade oko trga su izgrađene u različitim stilovima, ali su ipak uspjele da se stope u kompaktnu i vizuelnu cjelinu. Za vrijeme naše posjete pokraj trga se održavala parada oldtajmera, pa smo mogli vidjeti čitavu kolonu starih vozila, koja su njihovi vlasnici uglancali posebno za ovu priliku.

Pravoslavna katedrala na glavnom trgu
Na trgu se između trgovačkih kuća, smjestila i pravoslavna katedrala, izgrađena 1896. godine u bizantskom stilu. Svake subote, ovdje se održavaju vjenčanja, gdje mladoženje i nevjeste čekaju u redu na vjenčanje, pazeći da se ne pogledaju jer to navodno znači lošu sreću. Crkva je vrijedna posjete zbog svojih fresaka i dekoracija, ali sam ja nažalost propustio da vidim njenu unutrašnjost.

Bijela kula (Turnul Alb)
Iduće mjesto koje smo obišli jeste Crna kula sa koje se pruža prelijep pogled na Crnu crkvu i staro gradsko jezgro. Odatle krećemo prema Bijeloj kuli (rum. Turnul Alb), izgrađenoj potkraj 15. vijeka na vrhu stijene. Naziv je dobila po fasadi okrečenoj u bijelo. Kula je visoka između 18 i 20 metara, u zavisnosti od terena na kome je građena. Na vrhu se nalazi bastion sa koga je na neprijatelje lansirana kiša kamenja, koje se i danas nalazi na bočnim zidovima. Vrata kule su postavljena tako visoko da su neophodne ljestve kako bi se unutra ušlo. Pretrpjela je značajnu štetu u požaru u kome je stradala i Crna crkva, a tokom vremena je više puta obnavljana.

Pogled na Brašov iz žičare
Obišavši krug, vratili smo se nazad na trg, gdje smo dobili nešto slobodnog vremena za samostalno razgledanje. Nakon odmora uz pizzu i coca-colu u jednom od restorana u centru grada, odlučili smo se odvesti žičarom na brdo iznad grada, kako bismo mogli panoramski posmatrati Brašov. Žičara ima ograničeno radno vrijeme, a mi smo nekako došli pred zatvaranje, tako da nismo mogli provesti mnogo vremena uživajući u pogledu na Brašov.

Poarta Ecaterinei
Opis Brašova bih završio pomenom još nekih atrakcija ovog grada koje sam vidio. To su Katarinina kapija (rum. Poarta Ecaterinei) iz 1559. godine, sagrađena u svrhu odbrane grada. Riječ je o jedinoj preživjeloj kapiji iz srednjovjekovnog perioda. Zapravo samo je njena centralna kula dio izvorne građevine. Četiri mala tornja, kao i kod kule u Sigišoari, svjedoče sudskoj autonomiji grada i pravu na izvršenje smrtne presude. Odmah pored Katarinine kapije, nalazi se i kapija Schei iz 1827/8. godine, koja ima izgled standardne trijumfalne kapije.

Crkva Svetog Nikole

Brašov je grad u kome možete da vidite mnogo toga, ali ja sam nažalost zbog ograničenja koja nameće putovanje sa agencijom bio uskraćen da vidim neke od prelijepih građevina kao što su Crkva Svetog Nikole, pravoslavna crkva Groaveri, Palata pravde i druge. Nadam se da sam vam uspio barem djelimično prenijeti atmosferu ovog pitomog rumunskog grada i podstaći vas da razmislite o Rumuniji kao svojoj sljedećoj destinaciji.

četvrtak, 9. travnja 2015.

Drakula tura (I dio): Temišvar i Sigišoara

Konačno je došao na red i putopis sa jednog od mojih omiljenih putovanja. Rumunija je pomalo zapostavljena destinacija, ali rekao bih da je to prvenstveno posljedica nedovoljne upoznatosti turista sa onime što ova predivna država nudi. Ja sam, kao neko ko je vazda bio mimo ustaljenih normi i običaja, dao Rumuniji prednost nad izvikanim evropskim destinacijama i uspio nagovoriti čak i prijatelje da je skupa posjetimo. Privučen prikazom Karpata iz filmova i mitovima o vampirima, poželio sam da što prije realizujem putovanje u domovinu grofa Drakule. Pretražio sam internet i otkrio turističku agenciju Karpati iz Novog Sada koja se specijalizovala za ture po Rumuniji. Prvobitno nisam namjeravao spominjati ime agencije, ali na kraju rekoh zašto ne, jer i ta informacija će nekome koristiti. Naziv konkretne ture koju sam odabrao je Drakula tura i Bukurešt, a koliko vidim Karpati realizuju i varijantu bez Bukurešta, koja je nešto jeftinija. Moja vam je preporuka da svakako ne propustite Bukurešt ukoliko imate priliku, iako je vrijeme koje vam je na raspolaganju za obilazak ovog grada dovoljno tek da zagrebete po njegovoj površini, ali i da se bespovratno zaljubite u njega i poželite ga bolje upoznati.

Katedralni hram u Temišvaru
Krenuli smo kasnog proljetnog poslijepodneva iz Beograda za Rumuniju. Od dva autobusa, mi smo zapali u onaj u kome je dobar dio populacije zagazio u šestu ili sedmu deceniju života. Ostatak su bile porodice sa djecom i čak dvije djevojke u tridesetim. Drug i drugarica nisu bili oduševljeni starosnom strukturom putnika i tražili su premještaj u drugi autobus, gdje je populacija bila mlađa, ali meni bakice ni najmanje nisu smetale. Nisam ljubitelj razularene mladeži kojoj je vrhunac putovanja alkoholisanje u autobusu, tako da mi je ova varijanta bila super. Kako nisu uspjeli izdejstvovati premještaj ostali smo sa ovom, kasnije će se pokazati, izuzetno veselom družinom. Međutim, ne lezi vraže, baš iza mene se smjestio gospodin koji je na mjesto polaska stigao sa ženom, njenom prijateljicom i osjetnim viškom promila u krvi. Povremeno bi čak i zagalamio, što je onemogućilo ostalima svaki pokušaj spavanja. Putnici su se žalili djevojci koja je bila vodič, ali ona mu osim prijetnji da će ga ostaviti na ulici (iako po pravilu to navodno nije smjela) nije mogla ništa učiniti. Možda ovaj uvod ne obećava fantastično putovanje, ali vjerujte da nam čak ni ova neprijatnost nije uspjela pokvariti doživljaj Rumunije.

Hotel Temišvar i zgrada Opere
Prva postaja nam je bio Temišvar, u koji smo stigli u kasnim noćnim satima. Temišvar je najveći i najznačajniji grad rumunske pokrajine Banat, a poznat je i kao prvi evropski grad sa električnom uličnom rasvjetom. Telegraf su dobili još 1853. godine, 1857. je uvedena ulična rasvjeta na gas, 1884. godine je stigla električna rasvjeta, a 1899 i električni tramvaji. Temišvar je bio i prvi grad Kraljevine Mađarske, a kasnije Rumunije koji je dobio ambulantu. Nakon Prvog svjetskog rata i kratkog funkcionisanja pod okriljem Banatske Republike, Temišvar je 1919. skupa sa većim dijelom Banata pripojen Rumuniji. Budući da je nama Temišvar bio samo usputna stanica, obilazak se sveo na šetnju Trgom pobjede, razgledanje zgrade Gradske opere i Katedralnog hrama banatske mitropolije rumunske pravoslavne crkve.

Kip kapitolske vučice kao čest detalj parkova
Pravoslavna katedrala je naročito lijepa, sa svojih 11 tornjeva nesvakidašnjeg izgleda. Podignuta je između 1936. i 1941. godine u neo-moldavskom stilu, sa elementima pozne renesanse, rumunske pravoslavne, otomanske i bizantske arhitekture. Rumuni se diče svojim romanskim porijeklom, pa su replike kipa kapitolske vučice sasvim uobičajne u njihovim gradovima. Jedna takva se smjestila i na rimskom stubu pozicioniranom na travnatoj površini pokraj Trga pobjede.

Pogled na citadelu u Sigišoari
Nakon noćne vožnje, iduće jutro smo stigli u Sigišoaru, najočuvaniji srednjovjekovni grad Rumunije. Sigišoara je poznata po saskoj citadeli iz 12. vijeka koja se nalazi na UNESCO-voj listi zaštićene kulturne baštine, ali i kao mjesto rođenja kontroverznog vlaškog vladara Vlada Cepeša zvanog Drakula.

Ulaz u citadelu
Citadelom dominira sat kula iz 14. vijeka, koja je služila kao ulaz u citadelu i sjedište gradskog vijeća. Nakon velikog požara iz 17. vijeka, krov je restauriran u baroknom stilu, a krajem 19. vijeka dodate su i šarene pločice. Četiri mala tornja na uglovima krova simboliziraju činjenicu da je grad imao sudsku autonomiju i pravo osuđivanja kriminalaca na smrtnu kaznu (ius gladii). 

Sat kula na ulazu u citadelu
Sat i figure boginja mira, poštenja i pravde
Sat je postavljen na kulu u 17. vijeku i sadrži kipove bogova koje se pomjeraju u skladu sa mehanizmom sata. Od strane citadele se vidi kip boginje mira koja drži maslinovu granu, u pratnji bubnjara koji otkucava sate u svoj bronzani bubanj. Iznad njih se nalaze boginja poštenja sa povezom na očima i vagom u ruci i boginja pravde koja drži mač. Društvo im prave dva anđela koja predstavljaju dan i noć.

Pogled sa kule na Bisericu din deal
Pogled sa kule na Manastirsku crkvu
U sljedećoj niši nalazi se figure za koje neki tvrde da predstavljaju egzekutora i bubnjara. Iznad njih se nalazi sedam figura koje simboliziraju paganska božanstva: Dijanu, Marsa, Merkura, Jupitera, Veneru, Saturna i Sunce. Ove figure stoje na kotaču i pomjeraju se u ponoć, označavajući promjenu dana. Sat je još uvijek u funkciji, skupa sa rotirajućim drvenim figurama, po jednoj za svaki dan u sedmici. Sat je modernizovan električnim pogonom 1964. godine. Niša sa figurama koje predstavljaju dane je vidljiva iz unutrašnjosti kule.
 
Eksponati u istrorijskom muzeju
Eksponati u istorijskom muzeju
Danas je u kuli smješten istorijski muzej u kome možete vidjeti zbirku različitih predmeta, uglavnom posuđa. Sa vrha kule se pruža predivan pogled na šarmantne krovove Sigišoare. Pored sat kule, istorijski muzej uključuje i sobu za mučenje sa različitim spravama za tu namjenu, kao i zbirku srednjovjekovnog oružja. Uz jedinstvenu ulaznicu možete posjetiti svo troje. Meni je od svega bio najljepši pogled sa kule, dok me ovo preostalo nije oborilo s nogu, ali kad sam već tu zašto ne vidjeti.

Mogli bismo i mi Brenine okove iz spota Robinja da izložimo
Soba za mučenje - vješala su spremna
Nakon obilaska kule, dobili smo nešto slobodnog vremena za sebe. Prošao sam pokraj  rodne kuće vlaškog vladara Vlada Cepeša zvanog Drakula, koja danas služi kao restoran i zaputio se kaldrmisanom ulicom uzbrdo. Inače, zahvaljujući romanu Drakula, irskog književnika Brama Stokera iz 1897., kao i pričama o vampirima koje su uslijedile narednih vijekova, rumunski turizam je doživio procvat, a Vlad Cepeš je postao sinonim za vampira i svojevrsna legenda tih krajeva.

Rodna kuća Vlada Cepeša Drakule
Biserica din deal
Put me je naveo do crkve na brdu do koje se stiže natkrivenom stazom od 175 drvenih stepenica. Crkva koju Rumuni zovu Biserica din deal je evangelistička crkva, sagrađena u fazama između 1345. i 1525. godine. Četvrta je po veličini gotička crkva u Transilvaniji. Crkva je bila u cjelosti oslikana iznutra, ali je 1776. godine odlučeno da se crteži unište, ali da se prije toga naprave istovjetne kopije na pergamentu. Nažalost kopije su izgubljene. Nedavna restauracija je otkrila fragmente fresaka s kraja 15. vijeka.

Kuća pokraj crkve (lijevo) i srednja škola (desno)
Pored crkve se nalazi oronula kuća koja, i pored toga što je u lošem stanju, izgleda kao iz neke bajke. Da stvar bude neobičnija, odmah pokraj crkve se nalaze i srednjoškolska ustanova, kao i evangelističko groblje. Ne znam koliko je uobičajeno reći za groblje da je lijepo, ali meni se ovo zaista svidjelo. Drveće obraslo u bršljan i neobični nadgrobni spomenici stvaraju jedinstvenu atmosferu na ovom mjestu.

Evangelističko groblje u Sigišoari
Pogled kroz prozor kafea u Sigišoari
Odlučujem se za pauzu u jednostavnom kafeu, u kome nakon pet traženih stvari koje nisu imali konačno uspijevam naručiti pepsi. Stolice od kovanog željeza i geraniji u žardinjerama na plavim prozorima stvaraju doživljaj skromne idile. U predsoblju kafea se nalaze čak i dva prastara računara na kojima možete koristiti internet. Sigišoara u cjelini ostavlja dojam siromaštva i ne znam od čega bi taj grad živio da nema turizma.
 
Crkva dominikanskog manastira
Neobičan tulipan ispred crkve
Pravim posljednji krug kroz citadelu, zaustavljajući se nakratko ispred Manastirske crkve smještene pokraj ulaza u istorijski muzej. Ova gotička crkva s kraja 13. vijeka je nekada bila dio Dominikanskog manastira, a kroz istoriju je više puta rušena i obnavljana. Svoj današnji izgled dobila je popravcima iz 1894. i 1929. Crkva posjeduje vrijedne objekte poput bronzanog pročelja iz 1440., kameni okvir vrata isklesan 1570. u transilvanskom renesansnom stilu ugrađen u sjeverni zid crkve, kolekciju orijentalnih tepiha iz 17. vijeka i barokne orgulje iz 1680., koje se i danas koriste prilikom koncerata organizovanih u crkvi.

Rumunska arhitektura u Sigišoari

Time se završava posjeta Sigišoari, a put nastavljamo prema našem sljedećem odredištu, Pojani Brašov, poznatom rumunskom zimovalištu. U narednom postu ću vas upoznati sa prelijepim gradom Brašovom i dvorcem Bran, poznatom kao Drakulin dvorac, iako je on boravio u njemu veoma kratko, kao zarobljenik.