Vodič kroz Prag, Češka - šta posjetiti?

Teško je zamisliti bilo koji turistički vodič ili listu preporuka evropskih destinacija, a da se na njima ne nalazi Prag. Moram priznati da me je upravo ta fama koja vlada oko glavnog grada Češke dugo vremena odbijala od posjete, pa sam ga godinama izbjegavao, birajući alternativna odredišta. Još i tada sam znao da, baš kao i u slučaju Budimpešte, griješim i da njegova popularnost nije bezrazložna. S obzirom da svake godine volim posjetiti barem jednu ili dvije nove države, doveo sam se u situaciju da sam iscrpio sve ideje iz bližeg okruženja, tako da je Češka ostala jedino racionalno rješenje za produženi vikend.

Karlov most

Do zlatnog grada ili grada stotinu tornjeva, kako ga još nazivaju, sam stigao vozom iz Bratislave za 28 eura, a sama vožnja je bila prilično ugodna, tako da se po dolasku na odredište nisam osjećao iscrpljeno. Željeznička stanica u Pragu me je podsjetila na shopping centar zbog velikog broja prodavnica i šljaštećih reklama, za koje sam u povratku shvatio da su veliki promašaj jer djeluju ometajuće dok pokušavate da pratite signalizaciju i locirate šaltere za prodaju karata. Po izlasku sa stanice, nije mi trebalo ni nekoliko desetina koraka da primijetim koliko su sve okolne zgrade lijepe i očuvane. Za razliku od drugih gradova poput Brna, Bratislave ili Lavova, u Pragu nisam vidio nijednu oronulu, niti oguljenu fasadu. Vozači su izuzetno oprezni, zaustavljaju se na pješačkom prelazu, a grad sam po sebi djeluje dosta pitomo i opušteno.

Jubilarna sinagoga

Na putu do hostela Franz Kafka, lociranog svega ulicu dalje od glavnog gradskog trga, pažnju su mi privlačile brojne interesantne građevine, pa sam se svako malo zaustavljao da uslikam ponešto. Prva na putu mi se našla Jubilarna ili Jeruzalemska sinagoga, podignuta početkom 20. vijeka u kombinaciji mojih omiljenih arhitektonskih pravaca – pseudomaurskog i Art nouveau. Baš kao i velika većina drugih evropskih sinagoga, i ova je otvorena za turističke posjete svakim danom osim subote, a ulaz se plaća.

Barutna kula u sumrak

Naredna znamenitost na koju sam usput naletio je Henrijev toranj (češ. Jindrišska vež) iz 15. vijeka, koji povezuje tri važna praška trga – Vaclavske namesti, Karlovo namesti i Senovažne namesti. Unutar tornja se nalaze tri zvona – od kojih je najstarije zvono Marija iz 1518. i jedino je praško zvono koje nije konfiskovano tokom ratova kao sirovina za vojne potrebe. U tornju su danas smješteni restorani i kafići, a na vrhu se nalazi vidikovac sa kojeg možete posmatrati Vaclavske namesti i Praški dvorac, ili uživati u melodiji grupe zvona koja imaju mogućnost da sviraju na stotine melodija.

Jedna od ulica u Starom gradu

Ubrzo sam stigao do ulice Na prikope, koja razdvaja stari od novog dijela grada i predstavlja svojevrsnu šetališnu zonu. Na kraju ove ulice se nalazi Barutna kula, jedna od 13 originalnih gradskih kapija. Odmah pored kule se nalazi Opštinska kuća (češ. Obecni dum), izgrađena početkom 20. vijeka i predstavlja najspektakularniju Art Nouveau građevinu u Pragu. Osim po svojoj ljepoti, znamenita je i po istorijskim događajima koji su se odigrali unutar nje, poput proglašenja Čehoslovačke Republike u oktobru 1918., te sastanaka Civilnog foruma i komunističkog režima iz novembra 1989. godine.

Starogradski trg u Pragu sa Crkvom Naše gospe ispod Tyna

Prošavši kroz još nekoliko sporednih uličica prepunih prodavnica i restorana, od kojih se nijedna ne bi postidjela da bude centralna ulica nekog manjeg grada, stigao sam i do Starogradskog trga. Trg je ogroman i prepun turista i najrazličitijih vrsta uličnih zabavljača, a tokom moje posjete evangelisti su aktivno širili svoju doktrinu, pa su se trgom razlijegale i brojne crkvene pjesme uz poruku „Isus vas voli“. Ubrzo sam shvatio da je Prag, uz Veneciju, turistički najposjećeniji grad u kojem sam ikada bio. Nervirala me je pomalo ta gužva koja je ubijala atmosferu grada.

Astronomski sat na Starogradskom trgu

Starogradskim trgom dominira gigantski spomenik posvećen češkom reformatoru i nacionalisti po imenu Jan Hus, koji je zbog svojih kritičkih stavova o korupciji unutar katoličke crkve skončao na lomači. Od ostalih građevina na trgu svakako je najznačajnija gotička Crkva Naše gospe pod Tynom, koju zbog njene visine možete uočiti iz različitih dijelova grada. Unutrašnjost ove crkve predstavlja jednu od najbogatijih u cijelom Pragu. Odmah pored crkve se nalazi lijepa Goltz-Kinsky palata, sagrađena u rokoko stilu, koja se svojom istaknutom pozicijom izdvaja od susjednih građevina. Prema legendi, gradsko vijeće nije dozvolilo da palata bude ispred ostalih građevina, ali je grof Jan Arnost Golz, za koga je građena, podmitio tri vijećnika koja su voljela novac. Kada su ostali vijećnici primjetili poziciju palate, ona je bila već skoro završena i niko nije htio da je ruši. Odmah uz palatu se nalazi Kuća u kamenom zvoniku, jedna od najstarijih građevina na trgu.

Crkva Sv. Nikole na Starogradskom trgu

Ako se nalazite na Starogradskom trgu, ne smijete propustiti ni Staru gradsku vijećnicu, čiji astronomski sat važi za jednu od glavnih atrakcija Praga. Skoro 70 metara visok toranj vijećnice otvoren je za turističke posjete i pruža jedan od najatraktivnijih pogleda na grad. Tokom moje posjete oko tornja su bile postavljene skele za renoviranje, tako da je faktički jedino sat bio otkriven. Vjeruje se da astronomski sat datira iz 1410. godine, a izradio ga je majstor Mikulas iz grada Kadanj u saradnji sa profesorom matematike i astronomije sa praškog univerziteta, po imenu Jan Ondrejuv.

Pogled na Vltavu i Praški dvorac

Jedna od legendi u koju se dugo vjerovalo je da je ovaj sat izradio majstor po imenu Hanuš, koga su vijećnici nakon toga oslijepili kako ne bi mogao napraviti ponovo isti sat. On je zauzvrat oštetio sat tako da ga niko u narednih 100 godina nije mogao popraviti. Sat je karakterističan po tome što pokazuje vrijeme, kalendar, poziciju mjeseca i sunca, i znakove zodijaka, a krase ga brojne statue koje se naizmjenično pokazuju u zavisnosti od toga koliko je sati. Pored statua 12 apostola koje se smjenjuju na svakih sat vremena, tu su i alegorijske statue koje predstavljaju narcisa, škrticu, smrt i svirača.

Pogled na Karlov most i Vltavu

Prošavši pokraj Crkve Sv. Nikole, stigao sam konačno do ulice Kaprova, gdje se nalazio i moj hostel. Odmah na ćošku ulice smještena je mjenjačnica sa plavom tablom i natpisom „eXchange“, i to je jedna od rijetkih mjenjačnica u kojoj je dobar kurs (druga je navodno u pasažu pored Karlovog mosta, ali nisam provjeravao), što se može pretpostaviti i po ogromnom broju ljudi koji čekaju ispred u redu. U Češkoj imaju veoma čudan sistem obračuna u mjenjačnicama, tako da ukoliko ne izaberete pravu, možete izgubiti velike iznose novca. Npr. u ovoj mjenjačnici sam za 50 eura dobio oko 1280 čeških kruna, dok su mi u drugoj mjenjačnici na glavnom trgu nudili oko 750 kruna za isti iznos. Ne dajte da vas prevare natpisi 0% commision, nego uvijek prvo pitajte koliko novca dobijate, jer naplaćuju skrivene troškove.

Staro jevrejsko groblje

Nakon što sam obavio check in, bilo je vrijeme za detaljnije razgledanje grada. Odlučio sam da prvi dan obiđem jednu stranu rijeke Vltave, a sutradan drugu. Budući da sam na putu od željezničke stanice do hostela neplanirano već vidio neke od znamenitosti Starog grada, smatrao sam da je najpametnije da završim započeto. Počeo sam od jevrejske četvrti u kojoj se nalazi nekolicina sinagoga, jevrejski muzej i staro jevrejsko groblje. Većinu ovih atrakcija pokriva jedinstvena ulaznica, ali pošto sam bio ograničen vremenom, odlučio sam ih razgledati samo spolja. Nedaleko od jevrejske četvrti se nalazi i grandiozna zgrada filharmonije, gdje sam se nakratko zaustavio jer je počela kiša, koja je srećom potrajala svega par minuta, što je bilo dovoljno da u suvenirci filharmonije kupim odlično oslikanu mapu grada.

Pogled sa Karlovog mosta na Katedralu Sv. Vida

Nakon toga sam se zaputio duž riječne obale sve do Karlovog mosta, vjerovatno najznačajnije atrakcije Praga. Most je sagrađen 1402. godine na mjestu svojih prethodnika koji su uništeni u poplavama. Dug je 516 metara, širok 10 metara, a krasi ga 30 statua čiji se originali čuvaju u Lapidarijumu, koji je dio Nacionalnog muzeja. Najčuvenija je statua Ivana Nepomuka, zaštitnika Praga i Češke, koji je mučen do smrti i bačen u Vltavu jer nije želio otkriti kralju Vaclavu da li ga žena vara. Prema legendi, ako zamislite želju i protrljate statuu, ispuniće vam se. Na svakom kraju mosta se nalaze gotičke kule, koje svojom ljepotom i grandioznošću čine panoramu Praga tako prepoznatljivom.

Kuća koja pleše

Most je tokom cijelog dana veoma prometan, stoga sam odlučio da narednog dana poranim ne bih li uspio napraviti zadovoljavajuće fotografije. Produžio sam dalje obalom i stigao do ulice Smetanovo nabreži, duž koje se prostire niz zgrada sa predivnim fasadama, te nekolicina kafića i restorana na usidrenim brodovima. Jedna od atrakcija na ovom potezu koje vrijedi spomenuti jeste Plešuća kuća (češ. Tančici dum), modernistička zgrada koja se svojim neobičnim dizajnom izdvaja iz okruženja neobaroknih, art nouveau i neogotičkih građevina. 

Vodotoranj u ulici Smetanovo nabreži

Sagrađena je u periodu 1994/6. godine, na mjestu na kome se nalazila neorenesansna kuća uništena u bombardovanju 1945. godine. Kuća koja pleše predstavlja poznati plesački duo Ginger i Freda, a u vrijeme izgradnje je izazivala velike kontroverze zbog svog smjelog dizajna koji odudara od tipične praške arhitekture. Iako su u njoj smješteni uredi, postala je popularna atrakcija, a na vrhu se nalazi francuski restoran odakle se pruža lijep pogled na grad.

Crkva Sv. Petra i Pavla na vrhu Vyšehrada

Najjužnija tačka Praga do koje sam stigao jeste Vyšehrad, brežuljak na čijem se vrhu nalazi velika Crkva Sv. Petra i Pavla iz 11. vijeka, okružena prostranim parkom. Cijelo područje je veoma prijatno za šetnju, sa travnatim površinama i malim vinogradima, a sa obronaka se pruža pogled na moderni dio Praga s jedne, i praški dvorac podno kojeg teče Vltava, s druge strane. Ovaj dio grada nije u tolikoj mjeri okupiran turistima, ima domaću atmosferu, a cijene u trgovinama su daleko niže. Sutradan sam se vratio ovamo kako bih u restoranu „Pod Vyšehradem“ ručao goveđi gulaš sa knedlama, koji važi za češki specijalitet. Kada smo već kod hrane, preporučujem i povoljnu pizzeriju Donna u starom gradu. Ako su vam pak potrebni supermarketi, tu je Billa u blizini Trga Republike (češ. Namesti Republiky).

Jedan od tornjeva Karlovog mosta uveče

Ostatak dana sam se vrtio po Novom i Starom gradu, otkrivajući iz trena u tren nove zanimljive ulice, crkve i spomenike. Sutradan sam planirao poraniti kako bih uslikao neke od fascinantnih prizora grada bez turista koji bi mi kvarili kadar, stoga sam već u 6 ujutro bio na Karlovom mostu. Ova odluka, iako se čini pomalo ekstremnom, pokazala se kao izvrsna jer sam tek tada uspio da doživim grad na pravi način. 

Crkva Sv. Salvatora i Katedrala Sv. Klimenta

Društvo su mi pravile jedino kineske mladenke u vjenčanicama koje su došle u pratnji fotografa kako bi napravile svadbene fotografije za pamćenje, što sam iskoristio da uslikam svoju omiljenu fotografiju s ovog putovanja. Izgleda da sam odabrao savršen trenutak, baš kao i tvorci mosta koji su odlučili izgradnju početi 1357. godine na 9. juli u 05:31 sati, kako bi se ispoštovao sretni niz neparnih brojeva.

Karlov most rano ujutro

Plan je bio da tog dana istražim drugu obalu Vltave, na kojoj su se smjestili praški dvorac i Katedrala Sv. Vida, ali i brojne druge znamenitosti, koje je teško i pobrojati, a kamoli o svakoj napisati ponešto. Prošavši kroz prolaz koji spaja dvije kule Karlovog mosta, naišao sam na baroknu Katedralu Sv. Nikole iz 18. vijeka, a nakon nekoliko minuta ne baš jednostavnog uspona, stigao sam i do samog dvorca koji je bio pust. 

Karlov most rano ujutro

Vrtove je moguće posjetiti besplatno, ali na ulazu morate proći kroz sigurnosnu kontrolu. Neko vrijeme sam šetao unutrašnjošću kompleksa, diveći se bogatoj fasadi Katedrale Sv. Vida. Ovo gotičko remekdjelo datira iz 14. vijeka i trebalo je skoro 600 godina da se dovrši, tako da je posljednji dio izgrađen 1929. godine.

Barokna katedrala Sv. Nikole

Ulaz u katedralu se plaća, ali pošto radno vrijeme još uvijek nije zvanično bilo započelo, iskoristio sam priliku da s vrata malo zavirim i doživim unutrašnjost najveće i najgrandioznije praške crkve. Plan mi je bio da obiđem i kraljevske vrtove, ali radno vrijeme im je bilo tek od 10, te sam stoga morao pronaći način da ubijem neka dva sata. Nije mi preostalo ništa drugo nego da se spustim ponovo do obale Vltave i u malim, šarmantim uličicama istražim skrivene spomenike i atrakcije kao što su zid Johna Lennona, drvena vodenica, te pokretna fontana dvojice muškaraca koji mokre ispred muzeja Franca Kafke.

Pogled sa Praškog zamka na grad

Iako Lennon nikada nije bio u Pragu, on je predstavljao izvjestan simbol slobode koja ovdje nije postojala tokom komunističkog režima. Nakon što je ubijen 1980. neko od mladih buntovnika je baš na ovom zidu nacrtao njegov lik uz prateće grafite koji prkose vlasti. Iako je komunistička policija uporno pokušavala da prefarba zid, novi grafiti su iznova nicali prikazujući cvijeće, stihove i Lenonnov lik. Čak ni kamere, niti noćna straža nisu uspjeli sačuvati zid, a iako je 1998. urađena rekonstrukcija zbog dotrajale fasade, novi grafiti sa porukama ljubavi i mira su i dalje nastavili da niču.

Pogled sa Praškog zamka na grad

Neko vrijeme sam uzaludno pokušavao da nađem najužu ulicu u Pragu, koja se nalazi upravo u blizini muzeja Franca Kafke, ali mi je ona uporno izmicala. Na kraju sam odustao i vratio sam se u Kraljevske vrtove, koji su u međuvremenu otvoreni. Ispred je bio ogroman red, ali smo ga uspjeli nekim čudom presjeći u onoj gužvi, pa smo unutra ušli i prije nego što smo očekivali. Praški zamak predstavlja najveći koherentni dvorski kompleks u svijetu, sa površinom od 70 hiljada kvadratnih metara i velikim brojem objekata podignutih u različitim arhitektonskim stilovima., te se nalazi na UNESCO-ovoj listi zaštićene kulturne baštine. Dio ovog kompleksa je i tzv. Zlatarska ulica u kojoj se nalazi kuća u kojoj je živio češki pisac Franc Kafka.

Katedrala Sv. Vida

Od svih vrtova u kompleksu najveći je Kraljevski vrt, kreiran po nalogu Ferdinanda I iz dinastije Habsburgovaca. Trenutni izgled vrta odgovara stilu engleskih vrtova, sa renesansnim i baroknim elementima. Pored zelenih površina, u vrtu se nalazi i nekolicina građevina poput predsjedničke vile, ljetne palate kraljice Ane, oranžerije, te par fontana. Kroz dosadašnja putovanja sam imao priliku vidjeti i ljepše vrtove, ali ovi praški su svojevrsna zelena oaza i mjesto za bijeg od gradske vreve. Osim ovih vrtova, u okolini zamka ih se nalazi još nekoliko, no zbog brojnih labirinata i uličica lako se može desiti da ih previdite, kao što se meni dogodilo.

Katedrala Sv. Vida

Poslije obilaska vrtova, otišao sam ponovo do Vyšehrada, kako bih ručao u autentičnom češkom ambijentu, a zatim se još neko vrijeme muvao po gradu, istražujući mjesta koja su mi ranije izmicala. Veče sam iskoristio da obiđem i preostale atrakcije koje sam imao u planu, pa sam tako stigao i do Vaclavskih namesti, ogromnog trga koji zapravo više liči na prostrani bulevar duž kojeg se nalaze bezbrojne trgovine i restorani. Na samom kraju trga smjestili su se Nacionalni muzej i konjanički kip češkog kralja Vaclava.

Ljetna palata kraljice Ane u Kraljevskim vrtovima


Sa Pragom sam se rastao obilaskom divovske statue koja predstavlja bistu slavnog češkog pisca Franca Kafke. Statua je instalirana 2014. godine, a specifična je po tome što se sastoji iz 42 sloja nehrđajućeg čelika koji se rotiraju u različitim smjerovima i mijenjaju oblik. Statua briljantno prikazuje Kafkinu mučenu osobnost i neumoljivu sumnju u samoga sebe, koja ga je mučila tokom cijelog života. 

Fontana ispred muzeja Franca Kafke

Postoje i druge znamenitosti Praga koje vrijedi obići, kao što su Samostan Strahov sa svojim bogatim zbirkama umjetnina, dvorac Troja, palata Wallenstein, te bezbroj muzeja najrazličitije tematike, što je faktički nemoguće uklopiti u jednu kraću posjetu kakva je bila moja. Grad me je svakako kupio svojim ljepotama i podstakao me da istražim i druge dijelove Češke o kojima ranije nisam pretjerano razmišljao, tako da sam se već narednog dana zaputio u Brno, odakle vam se javljam u narednom putopisu.

Broj komentara: 18:

  1. Beautiful picture of Prag.
    Wonderful city

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Thank you for visiting. I'm glad you like it.

      Izbriši
  2. Hvala na odličnom tekstu, savetima i predivnim slikama. Rezervisao sam putovanje u Prag za 13. septembar :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nema na čemu, nadam se da će biti od koristi. :)

      Izbriši
  3. Kada sam ja prvi put otišla u Prag, nisam se pripremala kao sada kada putujem, pa tako o Pragu praktično ništa nisam znala. I nisam mogla da verujem da je toliko lep grad. To je bilo 2011. Ove godine ću ponovo otići i dobro će mi doći ovaj tekst da se podsetim i pročitam nešto novo. Preporučila bih ti fantastičnu knjigu, napisanu na lep i zanimljiv način, zove se ,,Gotland'', pisac je Marijuš Ščigjel i može da se kupi u knjižarama Službenog glasnika u Srbiji. Pa kada te put navede na ovu stranu, obavezno je potraži, dopašće ti se. Poljak je napisao odlično dokumentarno delo o Češkoj i njenoj istoriji. Veliki pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Čovjek koliko god da se priprema, uvijek nešto propusti da vidi i to shvati kad se vrati kući. Želim ti lijep provod u Pragu i jedva čekam svjež izvještaj. Volim kad idemo na ista mjesta, pa da mogu porediti utiske. A što se tiče knjige, imaću je na umu. :)

      Izbriši
    2. Evo, svratila kod tebe opet, polako se pripremam za ,,odmor''. Baš ti je lep sajt :)!

      Izbriši
    3. Želim ti sretan put i jedva čekam da čitam tvoje utiske, volim da poredim naše utiske. :) Što se tiče sajta, bilo je vrijeme za redizajniranje, čini mi se da je sad pregledniji i ozbiljniji.

      Izbriši
    4. Jeste, baš je lep sajt i pregledan. I ja sam promenila dizajn i sredila ga, baš sam zadovoljna kako sad izgleda :) Pisala sam već ranije o Pragu, ali u vreme kada sam ga posetila, kao i ti, nisam uopšte bila u priči oko vodjenja bloga, pa se sad baš radujem što idem ponovo. I ja volim da pravim paralelu izmedju naših putešestvija :)

      Izbriši
    5. Meni je bilo od ključnog značaja da napravim ove padajuće menije. Jedanput sam to pokušao sa starim template-om i nije uspjelo, a ostali su mi kodovi, tako da me je bilo strah da čačkam dalje, da ne bih potpuno uništio blog. Nedavno sam odlučio još jedanput da pokušam, pa šta bude. I uspjelo je. Sada mi blog djeluje ozbiljnije i profesionalnije, a interesantno je da se i promet višestruko povećao, tako da sam vjerovatno ubo pravu stvar. :)

      Izbriši
    6. Jesi! Ma da, kategorije menjaju stvari na pozitivno :) Lakše je za snalaženje ;)

      Izbriši
  4. Divno! Bila sam u Pragu, daaavno. Posle ovih redova shvatam da treba ići ponovo ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Uvijek je lijepo podsjetiti se mjesta na kojima smo bili i evocirati uspomene, te vidjeti šta se u međuvremenu promijenilo. :)

      Izbriši
  5. What a beautiful city. It is on my list of places to visit one day

    Mollyx

    OdgovoriIzbriši
  6. Prag je jedan od ljepših glavnih gradova u Evropi. Drago mi je da se i tebi svidio. Ja sam sa društvom bio prije dvije godine. Karlov most nisam uspio vidjeti u rano jutro, kada i mislim da ga je najbolje posjetiti. Sjećam se da smo uživali u brojnim irskim pubovima u starom gradu i židovskom kvartu navečer. Prag dvorac je definitivno najljepše mjesto u gradu.

    OdgovoriIzbriši
  7. What a beautiful place and I love the new buildings squashed in with the old

    Mollyx

    OdgovoriIzbriši
  8. Uskoro putujem u Prag i tvoj putopis će mi poslužiti da se pripremim. :-) Odlična ideja za obilazak Karlovog mosta u rano jutro. Ja generalno volim da upoznam gradove ujutru, tada su mnogo autentičniji. Sviđa mi se restoran u kome si ručao, zabeležila sam adresu. ;-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nadam se da će ti biti od koristi. Trudio sam se da dosta toga obuhvatim, ali to je nemoguće za onaj period koji sam proveo u Pragu. Što se tiče jutarnjih obilazaka, to mi je otkrovenje, jer je neke gradove nemoguće doživjeti sa hordama turista okolo. Prag nekada zna da frustrira zbog tih gužvi, ali je u osnovi predivan grad. Jedva čekam da čitam tvoje utiske. :)

      Izbriši

Pokreće Blogger.