Sarajevo - šta posjetiti u prijestonici Bosne i Hercegovine?

Prošli mjesec sam imao priliku da nakon dugo vremena ponovo posjetim Sarajevo, ali i da po prvi put prenoćim u prijestonici Bosne i Hercegovine. Podijelio sam s vama utiske o smještaju u Sarajevu i posjeti obnovljenoj Vijećnici, a sada je na red došao i obilazak nekih dodatnih znamenitosti grada. S obzirom da je posjeta realizovana u februaru, „najneturističkijem“ mjesecu u godini, to se pomalo odrazilo i na same fotografije, pa im nedostaje vedrine. Ipak, ni hladnoća, ni kiša nisu umanjile užitak obilaska Sarajeva, pa da krenemo.




Prvo odredište svakog putnika koji se zaputi u Sarajevo, je svakako Baščaršija, kojom dominira Sebilj. Sebilj je riječ arapskog porijekla i označava mjesto odmora i osvježavanja vodom za putnika namjernika. Njegov nastanak seže daleko u istoriju, do Huseina, unuka poslanika Muhameda. Prema predajama, njegovoj porodici i drugovima su na putu do grada Kufe u pustinjskom mjestu Kerbela neprijatelji presjekli put do vode, odnosno obala Eufrata. Nakon deset dana koje su izdržali gladni i žedni, neprijatelji su ih napali i pogubili. U Sarajevu je u prošlosti postojalo preko 300 sebilja, a mnogi su posvećeni upravo poslanikovom unuku Huseinu. Skoro svi su uništeni u napadu austrijskog vojskovođe Eugena Savojskog.


Sebilj na Baščaršiji je svojevrsna fontana sa pitkom vodom i prvobitno izgrađen 1753. godine, pod pokroviteljstvom bosanskog vezira Mehmed-paše Kukavice. U požaru koji se dogodio 1850. godine, sebilj je pretrpio značajnu štetu, nakon čega su ga osmanske vlasti uklonile. Dolaskom Austro-Ugarske na vlast, u blizini prethodnog je izgrađen novi sebilj u pseudomaurskom stilu. Današnji izgled, sebilj je dobio uoči održavanja Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. Tokom ratnog perioda od 1992-1995., sebilj je bio devastiran, a obnova je uslijedila 2006. godine. Replike sarajevskog sebilja nalaze se i u drugim svjetskim gradovima poput Beograda, St Louisa i dr. Područje oko sebilja je sjatište brojnih golubova koji se tu bezbrižno šetkaju čak i po prohladnom zimskom vremenu.



U neposrednoj blizini sebilja se nalazi džamija Havadže Duraka, poznatija kao Baščaršijska džamija. Izgrađena je 1528. godine, i predstavlja jednu od najstarijih džamija u Sarajevu. Karakterišu je izvrsno rješenje osvijetljenosti dnevnim svjetlom i dobra akustika. Kroz istoriju je više puta obnavljana, a u posljednjem ratu je bila pogođena sa 4 granate. 2006. godine je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. U dvorištu džamije se nalazi i jako interesantan šadrvan (fontana).


Nastavljamo šetnju Baščaršijom, razgledajući usput brojne prodavnice najrazličitijih suvenira, od zanatskih radnji koje se bave obradom bakra, tkanjem tepiha, pa do onih savremenih sa modernim suvenirima kineske proizvodnje. Interesantna pojava na ulicama Baščaršije su i brojni prodavci soka od nara. Na svakih pedesetak metara je po jedan štand gdje se cijedi svjež nar (što ćete uočiti ako pogledate jednu od gornjih slika), a oni sa širom ponudom nude i drugo voće poput narandže. Otkud baš nar na ulicama Sarajeva, nemam pojma. Valjda je riječ o nekom novom trendu.


Dolazimo do Ferhadija džamije, smještene na glavnom sarajevskom šetalištu. Izgrađena je 1561/2. godine u klasičnom osmanskom stilu. U okviru džamije su nekada postojali i mekteb (škola), česma i imaret (javna kuhinja), ali su stradali u požaru. Džamija je proglašena nacionalnim spomenikom, a u okviru njenog dvorišta se nalazi i malo mezarje.



O multikulturalnosti Sarajeva govori činjenica da se nekoliko metara niže od Ferhadije nalazi Katedrala Srca Isusova. Izgrađena je 1889. godine, u kombinaciji romaničkog i gotičkog stila, što je na neki način čini specifičnom. Katedrala ima dva zvonika, a iznad glavnog ulaza se nalazi luk i bogato dekorisana rozeta sa staklenim vitražom. U donjem dijelu rozete je smješten kip Srca Isusova, a iznad ulaznih vrata reljef Svetog Trojstva. Katedrala je bila otvorena za posjetu, pa sam rado ušao unutra, ali nisam fotografisao iz poštovanja prema prisutnim koji su se molili.


2014. godine je ispred katedrale postavljen kip pape Ivana Pavla II, izliven u siluminiju, posebnoj leguri aluminija, otpornoj na atmosferske pojave. Pozdravljam ideju postavljanja kipa, ali iskreno nisam siguran šta da mislim o samom izgledu kipa. Ne dopada mi se ni izvedba, ni materijal od kojeg je izrađen, ali procijenite sami.


Nešto niže niz ulicu nalazi se i pravoslavna bogomolja. Naime, radi se o Sabornoj crkvi, jednom od najvećih pravoslavnih hramova na Balkanu, čija je izgradnja završena 1874. godine. Dozvolu za izgradnju crkve dao je sultan Abdul Aziz, kako bi ublažio kritike o vjerskoj netrpeljivosti koje su stizale iz Evrope. Crkva je izgrađena iz dobrovoljnih priloga građana Sarajeva i okoline, ali i brojnih dubrovačkih, beogradskih, tršćanskih i bečkih trgovaca. Postoji zapis da je i sam sultan bio jedan od onih koji su dali svoj prilog.



Današnji izgled crkve se razlikuje od prvobitnog. Građena je od kamena, a u osnovi je trobrodna bazilika kombinovana sa upisanim krstom i ima pet kupola. Prvobitno je bila pokrivena olovnim krovom, ali su u vrijeme I svjetskog rata Austrijanci skinuli olovo (uključujući i zvona) i pokrili crkvu limom. Ikone za ikonostas, koji je i danas u crkvi donesene su 1873. iz Rusije. U toku posljednjeg rata crkva nije oštećena, ali je vanjska rekonstrukcija ipak obavljena da bi se crkvi vratio puni sjaj.


Sljedeća u nizu prelijepih građevina na sarajevskom šetalištu jeste i Gradska tržnica Markale. Projekat je izrađen 1894. godine, a sama zgrada je bila gotova godinu dana kasnije. Ni zgrada tržnice nije izostala sa popisa nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, ali ono što mene posebno fascinira jeste činjenica da smo u 19. vijeku imali uređeniji sistem pijace, nego što je to danas slučaj. Poražavajuće je koliko smo nazadovali.


Turu kroz šetalište završavamo obilaskom dobro poznate vječne vatre. Neću trošiti puno riječi na nju, a oni koji nisu upućeni mogu se informisati pogledom na samu sliku.


Vraćamo se istim putem kojim smo došli, uživajući još jedanput u pogledu na sve naprijed opisane građevine. Usput kupujem par suvenira, čisto da imam podsjetnik na boravak u Sarajevu. Dolazimo do Vijećnice, koja je toliko fascinantna da sam joj posvetio poseban post, a ja koristim priliku da je fotografišem iz različitih uglova.


Prelazim preko Šeher-Ćehajine ćuprije, pored koje se smjestila čuvena Inat kuća. Poznata je po tome što se nekada nalazila na mjestu današnje Vijećnice, zbog čije je izgradnje trebalo da bude srušena, ali je vlasnik tražio od vlasti da mu se pored naknade u vidu kese dukata, kuća prenese na drugu obalu Miljacke, ćerpić po ćerpić, što je i urađeno. Kuća je ime dobila upravo po inatu svog vlasnika, a danas je sjedište restorana sa tradicionalnom bosanskom kuhinjom.


Ne dopuštamo da nas vjetar ometa, pa nastavljamo šetnju pokraj Miljacke u pravcu Marijinog Dvora. Na svakom koraku možete uočiti u kolikoj mjeri je Sarajevo sudar staroga i novoga, Istoka i Zapada, te preplitanja različitih vjerskih zajednica. Još jedan dokaz multikulturalnosti je i Aškenaška sinagoga, smještena uz lijevu obalu Miljacke. Izgrađena je 1902. godine i jedna je od većih jevrejskih bogomolja u Evropi. Zgrada ima ugaone kupole sa visokim tamburima i presvučena je plitkom pseudomaurskom dekorativnom plastikom. U posljednjem ratu je pretrpjela značajnu materijalnu štetu.



Na drugoj strani obale se nalazi zgrada rektorata Univerziteta u Sarajevu, prelijepa građevina iz austrougarskog perioda, čija je gradnja trajala od 1912. do 1914. godine.


Tu nije kraj fantastičnoj arhitekturi Sarajeva. Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu je, po mom mišljenju, možda čak i najljepša građevina u Sarajevu. Objekat današnje akademije je prva i jedina Evangelistička crkva u vrijeme austrougarske uprave. Izgrađena je 1899. godine u romaničko-bizantijskom stilu, kao centralna potkupolna građevina.



Do same građevine vodi Festina lente, modernistički most iz 2012. godine, a idejno rješenje su dali upravo studenti Akademije likovnih umjetnosti. Most je interesantan, ali nisam ljubitelj takve arhitekture i nisam siguran koliko se uklapa u cjelokupan koncept. Imao sam želju da posjetim i unutrašnjost akademije, pa sam ušao unutra, gdje me je dočekalo veliko razočarenje. Enterijer je tipičan komunistički model obrazovnih ustanova, sa karakterističnom stolarijom, pločicama i drugim elementima, koji su u ovom slučaju vidno oronuli.


Budući da nisu svi ljubitelji arhitekture i kulturnih spomenika, potrudio sam se da i ovim drugim dam razlog da posjete Sarajevo. Naime, nedavno je u gradu otvoren novi shopping centar, nazvan Sarajevo City Center. Prepoznaćete ga po led ekranima ugrađenim u konstrukciju samog centra. Enterijer centra je jako lijepo uređen i djeluje prilično ekskluzivno. Izbor trgovina je pristojan, iako još uvijek nije dorastao beogradskim Delta cityju i Ušću. Zamjerka centru je malo teže snalaženje na relaciji podzemni parking – prostorije centra i pronalazak wc-a. Pored brojnih butika, u centru se nalaze i parfimerije, prodavnice kućanskih dekoracija, proteina, knjiga i sl. Na posljednjem spratu su smješteni restorani, ali umjesto američkih lanaca brze hrane, dostupni su restorani sa bosanskom, turskom, talijanskom i japanskom kuhinjom. Tu se našla i bosanska inačica McDonald'sa, a ja sam se lično odlučio za ćevape u ćevabdžinici Mrkva, i moram reći da su mi zaista prijali (toliko da ih nisam uspio ni slikati prije jela).


Prekoputa ovog centra se nalazi još jedan tržni centar imena BBI centar, izgrađen na mjestu nekadašnje robne kuće Sarajka. Ono što je meni bilo interesantnije od samog tržnog centra, jeste prelijepa Crkva Svetog Josipa, koja djeluje kao da je na sarajevske ulice zalutala negdje sa primorja. Riječ je o katoličkoj crkvi, izgrađenoj 1940. godine u neoromaničkom stilu. Zidovi su izgrađeni od hercegovačkog kamena, a karakteriše je razigranost mase i volumena, što u konačnici ovom dijelu grada daje jednu urbanu sliku. Glavni mermerni oltar u crkvi je poklon pape Pija XII. Moram li napominjati da je i ova crkva proglašena nacionalnim spomenikom.



Obilazak Sarajeva sam završio na ovom mjestu, ne došavši ni do polovine liste atrakcija koje ovaj grad nudi. Budući da vas nisam mogao povesti u obilazak kompletnog grada, predlažem da posjetite i sljedeća mjesta ukoliko ste u mogućnosti: Alipašina džamija, Avaz Twist Tower, Begova džamija, Bijela tabija, Crkva Svetih Ćirila i Metodija, Crkva Svetog Preobraženja, Franjevačka crkva Sv. Ante Padovanskog, Galerija 11/07/95, Istorijski muzej Bosne i Hercegovine, Muzej Jevreja Bosne i Hercegovine, Ratni tunel, Sarajevska pivara, Svrzina kuća, Stara pravoslavna crkva, Zemaljski muzej i Zlatna ribica (lokal interesantnog uređenja sa prilično visokim rejtingom na TripAdvisoru).


Broj komentara: 8:

  1. Divna selekcija mjesta za obići u glavnom gradu. Tek ovako poredano vidim koliko prelijepih starih zgrada ima u Sarajevu.

    Mersad
    Mersad Donko Photography

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ima tu još dosta interesantnih fasada i kipova na zgradama. Ali mi vrijeme nije dozvoljavalo da se posvetim detaljima. :)

      Izbriši
  2. Beautiful building to be seen there. Thanks for all the information. Have a good week ahead.

    OdgovoriIzbriši
  3. Putniče, hvala ti na ovom tekstu, mnogo mi je pomogao. Nisam ni slutila da će mi se Sarajevo ovoliko dopasti i sada mogu s punim pravom da tvrdim kako se nikada nigde nisam tako provela, ni u jednom gradu. Posebna energija, posebni ljudi, fenomenalan grad! Jedva čekam ponovo da odem. Veliki pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Izuzetno mi je drago, kako zbog toga što ti je ovaj tekst bio od pomoći, tako i zbog toga što si se u mojoj državi provela odlično. Čast mi je. Jedva čekam utiske na tvom blogu. :)

      Izbriši
  4. Odgovori
    1. Nisam, nešto me nije pretjerano privlačilo da se penjem gore jer je daleko od centra tako da ni fotografije ne bi bile pretjerano interesantne.

      Izbriši

Pokreće Blogger.