četvrtak, 14. srpnja 2016.

Vodič kroz Stolac i nekropolu stećaka Radimlja - šta posjetiti?

Posljednjih nekoliko mjeseci sam postao potpuni zaljubljenik u tzv. „road trip“ koncept putovanja, što bi u prevodu značilo putovanje automobilom od mjesta do mjesta. Nakon što sam obišao Mostar, Počitelj i Dubrovnik, u povratnoj varijanti sam se odlučio zadržati u Stocu, ušuškanom gradiću smještenom na jugoistoku Bosne i Hercegovine. Prije mene, ovdje su se kroz istoriju zaustavili Iliri, grčki pomorci, rimski patriciji, istočno gotski i osmanski osvajači, slavenski velikodostojnici, venecijanske vojskovođe i austrougarski namjesnici, ostavivši u amanet gradine i grobove koji su me i privukli u ovaj kraj.

Nekropola stećaka Radimlja

Stolac je prostor sa vjerovatno najdužom i najraskošnijom istorijom života u Bosni i Hercegovini, o čemu svjedoče materijalni ostaci urbanog života kroz razdoblje dugo preko 3.500 godina, koliko su stari posljednji poznati nalazi ilirskog grada Daorsona, kojeg zbog svoje starosti nazivaju  bosanskohercegovačka Mikena. Smatra se da su na ovom prostoru ljudi kontinuirano živjeli unazad 16.000 godina, a dokazi se nalaze na sve strane, počevši od pomenutog Daorsona, preko nekropola stećaka na Radimlji, Boljunima, Rotimlji i Hodovu, pa do tvrđave starog grada Vidoškog. Današnje ime Stolac je dobio relativno kasno, budući da prvi poznati podatak o tome datira iz 15. vijeka.

Sahat kula u Stocu

Tog dana sam imao ambiciozne planove za obilazak nekoliko hercegovačkih znamenitosti, između kojih i nekropolu stećaka Radimlja, tako da sam kroz Stolac faktički planirao samo proći uz eventualno zadržavanje od pola sata. Prošavši podno obronaka planine Hrgud, stigao sam u grad koji mi je djelovao usnulo, a oblačan junski dan je dodatno pojačavao taj utisak. Kao što se to dešava u malim gradovima, naročito u Bosni i Hercegovini, parking nije bilo teško pronaći jer ne postoje striktna pravila niti sistem naplate, pa se lako uvući u neku od sporednih ulica i tu stacionirati.

Sultan Selimova džamija u Stocu i unutrašnje dvorište

Među prvim zanimljivostima koje sam uočio jeste mali, svježe renoviran centar grada, kojim dominiraju Sultan Selimova džamija i sahat kula. Ne postoji precizan podatak o tome kada je sahat kula sagrađena, ali se smatra da je to bilo poslije 1664. godine, budući da se ne spominje u putopisima turskog putopisca Evlije Čelebije. Bila je funkcionalna sve do Prvog svjetskog rata i otkucavala vrijeme po a la turca satu. Srušena je 30-ih godina 20. vijeka, a donedavno su bili vidljivi jedino njeni temelji. Uprkos protivljenju i problemima koje su stvarale određene strukture lokalne vlasti, obnovljena je 2012. godine donacijama građana Bosne i Hercegovine, ali i drugih zemalja.

Freske na Sultan Selimovoj džamiji

Sultan Selimova džamija je dio graditeljske cjeline stolačke čaršije kojoj pripadaju i harem sa šadrvanom, čatrnjom i grobljem, prostor nekadašnjeg mekteba i musafirhane, 15 dućana i još nekolicine objekata i proglašena je nacionalnim spomenikom. Sagrađena je 1519. godine i smatrana je najvećom i najljepšom u okolini, a nazivali su je još i Careva džamija. Posebna značajka ove džamije bile su pokretne levhe iz 18. i 19. vijeka ispisane tintom na pergamentu, od kojih su neke iluminirane bojenim ukrasima i tečnim zlatom. Pored ovih, džamiju je krasilo i dvadesetak levhi na zidovima, urađenih u fresko tehnici i za njih se pretpostavljalo da potiču iz 1788. godine kada je džamija obnavljana.

Kula tvrđave Vidoški iznad Stoca

Careva džamija je imala i svoju biblioteku sa više desetina rukopisa na bosanskom, arapskom, turskom i perzijskom jeziku iz perioda 17. do 19. vijeka. Džamija je minirana i zapaljena 1993. godine, tokom građanskog rata, a zatim i u potpunosti sravnjena sa zemljom skupa sa pratećim objektima. Cjelokupan kompleks je nedavno ponovo izgrađen, čime je Stocu vraćen izgled grada koji vrijedi posjetiti. Nisam mogao da odolim, a da ne zavirim u dvorište džamije, u čijem se centralnom dijelu nalazi šadrvan. Posebno su me iznenadile freske na pročelju džamije koje prikazuju drveće, što nije uobičajeno u islamskoj arhitekturi.

Pogled na Stolac sa tvrđave

Nakon obilaska džamije, odlučili smo se popeti na tvrđavu Vidoški koja se uzdiže iznad grada. Uprkos tome što je već bio kraj juna, sunca nije bilo na vidiku pa je uspon ka vrhu protekao bez značajnijeg napora. Uspevši se stazom koja vodi pokraj okolnih kuća, stigli smo u podnožje utvrde. Vidoški (ili Vidovski) grad iznad Stoca spada među najveće utvrđene gradove u Bosni i Hercegovini i spominje se 1375. i 1444. godine. Grad je tokom svoje istorije više puta nastanjivan, nadograđivan, napuštan i ponovo naseljivan. 


Pogled na Stolac sa tvrđave Vidoški

Turski putopisac Evlija Čelebija ga u svojim putopisima iz 1664. godine ne spominje, što znači da je vrlo moguće da se grad tada nalazio u ruševnom stanju. Prema nekim zapisima, grad je nekoliko puta stradao od udara groma i eksplozije baruta. Svoj današnji izgled tvrđava Vidoški je poprimila 1888. godine kada ga je austrougarska vojska porušila i ponovo izgradila u skladu sa vlastitim potrebama.

Utvrda Vidoški

Danas, u 2016. godini, od grada nije ostalo mnogo osim vanjskih zidina i kula. Naziru se tragovi pojedinih prostorija unutar samog grada, ali samo bi neko stručan mogao da odredi šta se gdje nalazilo, pa se nisam zamarao mnogo time, nego sam se prošetao poljanom i uživao u pogledu sa utvrde na Stolac koji je sanjario u kotlini. Za vrijeme mog boravka sreo sam samo jednu manju grupu turista starije dobi, za koje nisam bio siguran da li su porijeklom odavde, ali govorili su njemački jezik. Cjelokupan kompleks nema ni uređene staze za pješake, niti bilo kakav drugi prateći sadržaj. Samo sirova priroda i ostaci utvrde okamenjeni u vremenu i u dobroj mjeri prepušteni sebi, kišama i snjegovima. Kako sam kasnije saznao, samo se u maju održava jedna kulturna manifestacija unutar tvrđave i to bi bilo sve.

Inat ćuprija

Sa vrha smo ugledali i rijeku Bregavu koja je poput nemirne modre zmije krivudala u ponoru, povremeno nestajući iza krovova načičkanih kuća. Ograničeni vremenom, odlučili smo krenuti dalje jer nas je čekao dug put, ali smo prije toga željeli pogledati pobliže ćupriju koju smo zapazili sa vidikovca. Riječ je o tzv. Inat ćupriji, jednom od brojnih glasovitih mostova koji spajaju obale Bregave. Ova ćuprija u pozadini krije interesantnu priču o begu koji se morao odazvati sultanu da ide u vojsku, a njegovo odsustvo je iskoristio jedan seljak iz Ljubinja kako bi došao na vlast. Zatekavši majstore kako skidaju skele sa Donje ćuprije, naredio je da mu na sjevernoj strani Stoca naprave ćupriju ljepšu od begove.

Ćuprijska džamija u Stocu

Majstor Isah, svjestan da će ga snaći begov bijes kada se vrati, odluči da napravi ćupriju koja bi bila i po volji bega. Predloži nalogodavcu da napravi ćupriju u vidu burme, tako da pola prstena bude iznad, a pola ispod nivoa vode. Međutim, seljak je insistirao da ćuprija ima više prstenova nego begova. On ga posluša, ali odluči da u znak osvete svaki prsten bude nepravilan. Kada se beg vratio, počeo je da kažnjava sve koji su radili protiv njegove volje, pa je pozvao i majstore da ih izgrdi i kazni batinama. Begovo vrijeme je odavno prošlo, ali i dan danas na ovom mjestu stoji Inat ćuprija.

Magneti sa motivima Stoca

Pored ćuprije je smještena i džamija Hadži Alije Hadžisalihovića, poznata i kao Ćuprijska džamija. Sagrađena je 1736. godine na lijevoj obali rijeke Bregave, uz samu Inat ćupriju. U toku građanskog rata 1993. godine srušena je od strane HVO-a, a obnovljena i zvanično otvorena 2010. godine i danas se nalazi na listi nacionalnih spomenika. Džamija je otvorena za posjete, a posebno sam se oduševio kada sam u jednoj od pomoćnih zgrada ugledao malu radionicu u kojoj se prodaju suveniri. Kao neko ko je pasionirani sakupljač magneta sa putovanja, toliko sam bio radostan što sam ih našao na jednom tako neočekivanom mjestu, da se na kraju nisam mogao odlučiti koji da uzmem, pa sam odabrao dva.

Bosanska kuća na obali Bregave

Preko puta ove džamije nalazi se interesantna stara bosanska kuća u otomanskom stilu kakvih u gradu ima nekolicina. Stolac inače obiluje znamenitostima iz ovog perioda, a među njima je vjerovatno najznačajnija tzv. Begovina, koja predstavlja privredni kompleks sa konacima i baštama, smješten na sjeveroistočnoj strani grada. Nekada je pripadala kapetanskoj proodici Rizvanbegović i izdvojena je iz strukture grada u posebnu cjelinu, uz uvažavanje konfiguracije terena, ali i potrebe za porodičnom intimom. Ja je nažalost nisam uspio obići ovaj put, ali ako ste u Stocu imajte je na umu.

Stećak u nekropoli Radimlja

Ono što sam svakako planirao posjetiti jeste nekropola stećaka u Radimlji, udaljenoj oko 4 kilometra sjeverozapadno od Stoca. Pošto ću se u narednim redovima baviti ovom nekropolom, spomenuću da na ovom području postoje i druge nekropole vrijedne pomena, kao što su Boljuni, Rotimlja, Trijebanj i sl. Uz Boljune, nekropola stećaka Radimlja je svakako najpoznatija. Pošto je obilazak ovog lokaliteta bio i moj prvenstveni motiv za posjetu Stocu, nestrpljivo sam čekao kada će se pokraj puta ukazati veličanstveni bijeli spomenici.

Nekropola stećaka Radimlja

Na moju sreću, vožnja od Stoca do Radimlje je trajala veoma kratko, a moje ushićenje je naglo poraslo kada smo stigli. Ako dolazite iz pravca Stoca, nekropola se nalazi sa vaše lijeve strane, iako se jedan manji broj stećaka nalazi sa desne strane puta i ta je nekolicina nažalost poprilično prepuštena slučaju. Na ulazu u nekropolu nalaze se dvije table, jedna je klasična turistička sa obavještenjima o sadržajima i pravilima ponašanja, a druga sa kratkim istorijatom nekropole. 


Stećak u obliku krsta

Na njoj stoji da je ova nekropola jedan od najvrijednijih spomenika kulture srednjovjekovnog perioda u Bosni i Hercegovini. Većina spomenika datira iz 15. i 16. vijeka, o čemu svjedoče natpisi na jednom od spomenika članova porodice Hrabren-Miloradović, koja je u ovom periodu vladala oblašću Mostara, Stoca i Popova, a koji su sahranjeni na Radimlji. Prema podacima iz 1967. godine, nekropola je brojala ukupno 133 primjerka.

Jedan od najvrijednijih stećaka

Od tog broja, 36 ima oblik ploče, jedan stubne ploče, 27 sanduka, 24 sanduka na postolju, 4 visoka sanduka, 5 visokih sanduka na postolju, 2 sljemenjaka na zabat, 31 sljemenak sa postoljem i 3 u obliku krsta. Izgradnjom ceste Čapljina – Stolac, u periodu austrougarske uprave, nekropola je presječena, tako da je oko 11 primjeraka ostalo na sjevernoj, a svi ostali na južnoj strani puta. Pretpostavlja se da je tom prilikom uništeno 20-ak spomenika. Spomenici ove nekropole su svrstavani i orijentisani u smjeru sjeverozapad-jugoistok.

Ukrašeni stećak

Od ukupnog broja, 63 su ukrašena. Dekoracije na spomenicima sa Radimlje su izvedene u plitkom reljefu, tehnikom urezivanja ili kombinovano. Najljepše ukrašeni oblici su sljemenjaci i visoki sanduci. Što se tiče motiva kojim su dekorisani, po brojnosti i obradi se najviše ističu istorijske trolisne lozice i tordirane vrpce, te simbolički motivi poput sunca, zvijezde i polumjeseca. Prisutni su i motivi krsta, štita, mača i luka sa strijelom, a na nekolicini stećaka se mogu vidjeti prikazi životinja ili muške figure sa visoko podignutom rukom. Osim njih mogu se naći i prikazi viteških dvoboja, lova i plesa.

Stećak u nekropoli Radimlja

Područje je ugroženo nezakonitom gradnjom objekata (koje sam prilikom fotografisanja žučno nastojao izostaviti iz kadra) i smetljištem u neposrednoj blizini, kao i neodržavanjem. Na lokalitetu nije bilo drugih posjetilaca, a u susret nam je izašla zaposlenica koja je djelovala pomalo iznenađeno što se neko pojavio. Cijena ulaznice je 4 KM (oko 2 eura), a ukoliko dolazite u velikim grupama, onda je cijena 2 KM po osobi. Kupili smo ulaznice i pokupili nekolicinu dostupnih brošura unutar lijepo uređenog pratećeg objekta i bacili se na razgledanje. Na ovom mjestu se nažalost ne mogu kupiti suveniri sa motivima stećaka ili grada Stoca, tako da je najbolje da to učinite u kompleksu Ćuprijske džamije.

Grmovi nara u nekropoli Radimlja

Moram priznati da je posebno iskustvo uživo vidjeti i dotaći spomenike koje sam godinama gledao na koricama udžbenika u osnovnoj školi i koji su bili tema mnogih domaćih književnih djela, među kojima je svakako najistaknutije „Kameni spavač“ Maka Dizdara. Nekropola je je 2012. proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, a kao što sam gore već spomenuo, zbog nemara je dospjela i na listu ugroženih spomenika. 


Motivi plesa i životinja na stećcima

Nekropola Radimlja je skupa sa drugim nekropolama stećaka u Bosni i Hercegovini i okolnim zemljama nominirana i za UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine, a u julu 2016. i zvanično uvrštena. Inače, treba spomenuti da se od ukupno 70.000 stećaka na ovim prostorima, čak 60.000 njih nalazi u Bosni i Hercegovini dok se preostali nalaze u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.

Stećci u obliku sarkofaga

Ako pored stećaka želite vidjeti još nešto novo, obratite pažnju na listopadno drveće smješteno uz sami rub nekropole. Na prvi pogled ne privlači pažnju i rijetko ko će skrenuti pogled u tom pravcu, ali ako se približite drvetu, na stablu ili tlu ćete ugledati neobične zelene plodove koji izgledom neodoljivo podsjećaju na ljudski mozak. Nisam mogao odoljeti da ne pitam radnicu o čemu se radi pa mi je objasnila da je u pitanju Maklura (lat. Maclura pomifera), poznata i kao Osage narandža ili jednostavno drvo mozak. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, a ne zna se tačno ko ju je donio u Radimlju, iako se na mjestu gdje drveće raste nekada nalazila kafana, pa ko zna kako je stiglo. Maklura je inače srodnik duda, iako njeni plodovi nisu jestivi. 


Plod maklure

Nekropola je jednostavna i brza za obilazak, tako da je možete uklopiti u raspored čak i ako ste u stisci s vremenom. Zanimalo me je kakva je inače posjećenost nekropole, pa sam od zaposlenice saznao da se iz godine u godinu povećava, da stižu čak i organizovane ture, a i broj stranaca koji dolaze je u postepenom rastu, što mi je bilo veoma drago za čuti jer je ovo mjesto zaista vrijedno pažnje i treba ga čuvati i promovisati. Ja sam taj dan imao u planu još obilazak vodopada Kravice i Međugorja, tako da sam se morao oprostiti od Radimlje.


Oleanderi u Radimlji

Okolina Stoca je bogata znamenitostima, pa tako osim svega što sam naveo možete posjetiti i ostatke ilirskog grada Daorsona, grob sarajevskog rabina Moshe Danona na putu Mostar - Stolac, paleolitsko nalazište Badanj ili park prirode Hutovo Blato. Ukoliko ste nekada bili u Stocu ili biste voljeli posjetiti nekropolu stećaka Radimlja, ostavite komentar ispod posta.

4 komentara:

  1. MOja sramotna ispovijed dana je ta da iako sam samo 30 min od Stoca, nikad nisam posjetio kulu u Stocu niti stećke. Iako sam mnogo puta prolazi kroz taj grad. Ali sada kad su stećci uvršteni na popis Unescovih zaštićenih dobara, imam dodatni povod da odem. Slike su ti odlične, pogotovo ove sa tvrđave.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Evo prilike da ispraviš grešku. Vjerujem da će Stolac i Radimlja da izgledaju fenomenalno kroz tvoj objektiv. Iznenadi nas, pa da uskoro gledamo seriju fotografija odatle.

      Izbriši
  2. Gorgeous photos! We were in Dubrovnik in June and did a short trip to Mostar as well. It's a very beautiful area that I would love to see more of one day.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Most tourists are not well acquainted with all beauties of this region, but there is a lot of thing to see and do around, just need to explore it. :)

      Izbriši