Vodič kroz Zagreb, Hrvatska - šta posjetiti?


Sa Zagrebom sam se prvi put susreo u dobi od četiri godine i to je jedan od tri grada u kojima sam imao priliku živjeti. Tamo sam, doduše, dospio silom prilika bježeći iz ratom zahvaćene Bosne i ostao narednih jedanaest mjeseci. Od sjećanja iz tog perioda ostali su mi uglavnom kratki odbljesci – igranje na gradilištu iza jedne kuće i odbačena staklena bočica soka Nara čija mi se maskota na etiketi urezala u pamćenje, ogromni grmovi lijeske u koje sam se zavlačio i brao lješnjake, ljuljačka na dječijem igralištu na kojoj sam se pokušao ljuljati slobodnih ruku i završio razbijene glave, prvi odlasci u botanički i zoološki vrt, te iskustvo ležanja na onkološkom odjelu KBC Šalata, kada sam se naglo razbolio pa su mislili da je ono najgore. Mogla bi se od tih kratkih sjećanja napraviti cijela jedna priča, ali vrijeme je da zarotiram vremeplov, vratim se u sadašnjost i prikažem Zagreb očima odrasle osobe.

Zagrebačka katedrala i uske popločane ulice

Trebalo je da prođe punih dvadeset godina da bi me put ponovo naveo u Zagreb. Vraćajući se sa ljetovanja iz Opatije, planirao sam napraviti dvije pauze, prvu u Ljubljani gdje sam zaradio trovanje stomaka i drugu u Zagrebu, gdje su počeli da se osjećaju prvi efekti tog trovanja. Relativno kratka šetnja centrom grada protekla je u krajnjoj agoniji i traženju adekvatnog toaleta, tako da prostora za uživanje nije bilo. U novembru naredne godine sam odlučio izaći na popravni ispit iz obilaska Zagreba pa sam se zaputio na jednodnevni izlet kako bih obilježio svoj rođendan. Budući da je novembar vjerovatno jedan od najneturističkijih mjeseci za obilazak naših krajeva, niti sam mnogo vidio, niti sam mogao da doživim grad na pravi način. Treći pokušaj obilaska Zagreba se desio prošle godine, prilikom povratka iz Italije, ali sve se svelo na jednosatni obilazak istih mjesta kao i prethodna dva puta.

Park Zrinjevac

Ove godine sam konačno prelomio i donio odluku da idem u Zagreb s namjerom da prenoćim i vidim sve propušteno. Rezervisao sam veoma pristojan apartman Lina, koji se nalazi na dva minuta šetnje od centra grada i odmah po smještanju se zaputio u razgledanje grada, koje već tradicionalno započinjem odlaskom u park Zrinjevac. Zagreb obiluje većim i manjim parkovima, ali ovaj je jedan od mojih favorita. Dio je tzv. zelene potkove, urbanističke cjeline sastavljene od sedam trgova i botaničkog vrta. Zrinjevac krasi aleja platana posađenih 1872. godine, prva zagrebačka fontana i muzički paviljon u kojem se redovno održavaju koncerti. Od ostalih sadržaja u parku se nalaze meteorološki stub koji mjeri vlagu, pritisak i temperaturu zraka, zatim brojne biste znamenitih ličnosti, te dvije istovjetne fontane pored pješačke staze, koje nazivaju blizanci.

Umjetnički paviljon u Ledenom parku

Na Zrinjevac se nadovezuje Park Josipa Jurja Štrosmajera u kome se nalazi i Štrosmajerova galerija starih majstora, koja je dobila ime po svom osnivaču, biskupu Štrosmajeru. On je bio strastveni kolekcionar slika i umjetnina, a svoju kolekciju je odlučio pokloniti hrvatskom narodu i Akademiji znanosti i umjetnosti u čijim se prostorijama danas nalazi galerija. Na Štrosmajerov park se nadovezuje Ledeni park, koji je ime dobio zahvaljujući činjenici da se u njemu tokom zimskih mjeseci postavlja grandiozno klizalište. Park krasi i velelijepna zgrada Umjetničkog paviljona, koji se smatra najstarijim izložbenim prostorom na ovom području. Izgrađen je uoči Milenijske izložbe u Pešti, a željezna kontrukcija je kasnije prenesena u Zagreb. Na kraju parka se nalazi konjanički spomenik kralja Tomislava, koji gleda u pravcu zgrade Glavnog željezničkog kolodvora.

Hrvatsko narodno kazalište

Obišavši jedan krak zelene potkove, preusmjerio sam se na drugi, sačinjen od nekolicine parkova u kojima se nalaze znamenite građevine kao što su Državni arhiv i Hrvatsko narodno kazalište. Neobarokna zgrada pozorišta datira iz 1895. godine i skupa sa parkom koji je okružuje predstavlja jedan od meni najljepših prizora u Zagrebu. Kazalište je okruženo nekolicinom zgrada interesantne arhitekture u kojima su uglavnom smješteni muzeji kao što su Hrvatski školski muzej, Muzej za umjetnost i obrt, Muzej Mimara i drugi. U cjelokupan taj sklad je nekako uspjela zalutati i modernistička zgrada koja je sjedište Muzeja Franje Schneidera, majstora koji je izrađivao violine. Zagreb je arhitektonski i urbanistički veoma skladan grad, stoga me je iznenadilo prisustvo ove nezgrapne zgradurine bez imalo duha.

Muzej Mimara

Zastao sam da razgledam kip Svetog Juraja koji ubija zmaja, a zatim produžio u pravcu Trga bana Jelačića, centralne tačke grada. Masarykova ulica me je dovela do Trga Petra Preradovića, koji je među Zagrepčanima poznat kao Cvjetni trg, zbog brojnih štandova na kojima se prodaje cvijeće. Riječ je o veoma živom mjestu ispunjenom brojnim kafićima, čije najvažnije znamenitosti predstavljaju pravoslavna Saborna Crkva Preobraženja Gospodnjeg iz 1866. godine, Palata prve hrvatske štedionice i spomenik pjesnika Petra Preradovića, po kome trg i nosi ime. 

Muzej za umjetnost i obrt

Onima koji nisu u tolikoj mjeri ljubitelji istorije i kulture će se vjerovatno više dopasti tržni centar smješten u jednoj od zgrada na trgu. Mene je put odveo dalje ka nekadašnjem Trgu Republike, a danas Trgu bana Josipa Jelačića, čijim središtem dominira njegov konjanički kip. Kada je prvi put postavljen, kip je gledao prema sjeveru, u pravcu Mađarske. Tokom komunističkog perioda je bio sklonjen, a zatim 1990. godine ponovo vraćen i danas gleda ka jugu.

Trg bana Jelačića noću

Ubrzo me je uhvatio mrak, a stomak je oglasio alarm za uzbunu, pa je dolazak do hrane bio prioritet. Hrvatska je postala veoma skupa država, tako da pronalazak ekonomičnog, a ukusnog obroka nije bio jednostavan zadatak. Lutajući od katedrale ka Gornjem gradu, stigao sam i do Ulice Ivana Tkalčića, jedne od najpopularnijih šetačkih ulica, gdje sam očekivao da ću naći nešto za sebe. S obzirom da se nisam unaprijed pripremio, morao sam ići na sreću. Izbor je na kraju pao na kebab u nekom restoranu brze hrane, mislim da je u pitanju bio Street food. Porcija je obilna, ali potpuno bezukusna, tako da je na kraju kebab jeo mene, umjesto ja njega. Plus konobar nije znao šta je pavlaka.

Kaptol u Zagrebu

Naredno jutro sam namjeravao obići područje od katedrale pa sve do Gornjeg grada, i istražiti neke dijelove Zagreba u kojima ranije nisam nikada bio. Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava ili jednostavnije Zagrebačka katedrala predstavlja najveću sakralnu građevinu u Hrvatskoj i definitivno jedan od najznačajnijih simbola grada. Izgrađena je sredinom 13. vijeka u stilu gotike, a do danas je prošla kroz nekoliko faza rekonstrukcije. Uz katedralu se nalaze i prateće zgrade, a posebno je interesantna Kaptolska utvrda sa cilindričnim tornjevima čiji su me crveni krovovi podsjetili pomalo na stari grad u Talinu. Ispred katedrale se nalazi fontana sa kipovima Blažene Djevice i četiri anđela, postavljenima iznad Bolleove česme iz 19. vijeka.

Fontana ispred zagrebačke katedrale

Nastavio sam šetnju i završio na tržnici Dolac, najvećoj u Zagrebu. Na otvorenom dijelu pijace prodaju se voće i povrće, dok se u zatvorenom dijelu prodaje meso. Na rubu pijace se nalazi kip kumice, koji prikazuje ženu iz okoline Zagreba koja se bavi uzgojem i prodajom vlastitog voća i povrća na pijaci. U neposrednoj blizini je i Trg Petrice Kerempuha na kojem se prodaje cvijeće. Prolazim kroz kamenita vrata i nekoliko ulica dalje nailazim na još jedan simbol Zagreba, a riječ je o Crkvi svetog Marka, smještenoj na istoimenom trgu, baš kao i Hrvatski sabor, te Banski dvori. Jedna je od najstarijih zagrebačkih građevina, a prepoznatljiva je po šarenom krovu na kome su prikazani grbovi grada Zagreba i Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, kao i južnom pročelju koje krasi figuralno najbogatiji gotički portal u Hrvatskoj.

Crkva Sv. Marka u Zagrebu

Odatle se zapućujem Ćirilometodskom ulicom u pravcu kule Lotrščak i zagrebačke uspinjače. Usput nailazim  na Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Crkvu Svetih Ćirila i Metodija, te veoma zanimljiv Muzej prekinutih veza. Riječ je muzeju novijeg datuma, koji je 2011. dobio nagradu za najinovativniji evropski muzej. U muzeju su izloženi eksponati koji su podsjetnik na neuspješne ljubavne veze, a uz svaki predmet nalazi se i prateća priča koja objašnjava njegovo porijeklo. 

Kuća u kojoj je nekada živio hrvatski filozof i teolog Anton Kržan

Ja nažalost nisam imao vremena da ga obiđem, ali ako bih birao posjetu nekom muzeju u Zagrebu to bi bio ili ovaj ili Muzej iluzija. Namjeravao sam da se popnem na kulu Lotrščak, međutim ni ona, ni uspinjača nisu bile otvorene za posjete. Sreća mi se osmijehnula nekoliko minuta kasnije kada sam otkrio sjajan, pa još i besplatan vidikovac smješten pored Crkve Svete Katarine Aleksandrijske, odakle se pruža predivan pogled na tornjeve katedrale i Crkvu Svete Marije na Dolcu, kao i crvene gradske krovove.

Pogled na zagrebačku katedralu i Crkvu Svete Marije na Dolcu

Naredno odredište mi je Ulica Ivana Tkalčića, jedna od poznatijih, a čini mi se i najdužih u Zagrebu. Danas se ovdje nalaze brojne trgovine, suvenirnice, restorani i kafići, gdje rado zalaze i domaći i stranci. Zanimljivo je da je do Drugog svjetskog rata prostitucija u Hrvatskoj bila legalna, a Tkalčićeva ulica je bila svojevrsna Ulica crvenih fenjera, budući da je skoro svaka kuća bila bordel. Prostitutke su mogle legalno da registruju kupleraj kao svoj obrt, a bile su dužne da dva puta sedmično idu na ljekarski pregled. Osim prijatne šetnje i ispijanja pića, u Tkalčićevoj ulici se može vidjeti i spomen kip Marije Jurić Zagorke, jedne od najpoznatijih hrvatskih spisateljica, kao i sunčani sat na jednoj od fasada neposredno iznad kipa.

Kip Marije Jurić Zagorke i sunčani sat u Ulici Ivana Tkalčića

Posljednje mjesto koje sam želio obići u Zagrebu jeste groblje Mirogoj. Možda će vam zvučati čudno i bizarno što neko želi posjećivati groblje, ali riječ je o jednom od najljepših evropskih grobalja, a zbog velikog broja poznatih ličnosti koje su ovdje pokopane smatra se hrvatskim Panteonom. Ovdje su sahranjeni Ljudevit Gaj, Vlatko Maček, Tin Ujević, Miroslav Krleža, Dražen Petrović, Franjo Tuđman, Arsen Dedić, Ivana Brlić-Mažuranić, August Šenoa i drugi. Groblje je utemeljeno potkraj 19. vijeka, a širilo se paralelno sa širenjem samog grada. S obzirom da je bilo u vlasništvu opštine, a ne crkve, groblje je podijeljeno na više dijelova, pa su tako na njemu ravnopravno ukopavani pripadnici različitih vjeroispovijesti.

Unutrašnja strana arkada na Mirogoju

Mene je lično ovamo privukla arhitektura. Iako je prvobitna ideja bila da se cijelo groblje okruži arkadama, to nije bilo izvodivo iz finansijskih razloga, tako da su postojeće arkade ostale kao portal između svijeta živih i svijeta mrtvih.  One ga štite od pogleda sa ulice i stvaraju atmosferu mira u njegovoj unutrašnjosti. Projektovao ih je jedan od najuglednijih arhitekata tog vremena Herman Bolle, a zanimljivo je da tokom zemljotresa 1880. u kome je stradalo više od 1700 građevina, one nisu pretrpjele nikakvu štetu. Centralni ulaz krasi Crkva Krista Kralja, koja je zapravo izgrađena posljednja i njome je zaokružena Bolleova arhitektonska ideja velikog gradskog groblja.

Crkva Kralja Krista na Mirogoju

Od ostalih objekata na groblju važno je spomenuti prelijepu pravoslavnu kapelu Svetih Petra i Pavla iz 19. vijeka, smještenu u osi četvrtog paviljona, do koje vodi staza sa drvoredom, kao i zgradu mrtvačnice, koja se nalazi preko puta groblja. Za ovu zgradu izuzetno lijepe arhitekture nikada ne biste pretpostavili da je to što jeste. Neko vrijeme sam šetao duž niza mirogojskih kupola koje krase katolički i pravoslavni krstovi, kao i židovska zvijezda, uživajući u tišini. 

Pravoslavna kapela Sv. Petra i Pavla na Mirogoju

U jednom momentu su se oglasila zvona, a ja sam zastao da osmotrim procesiju koja se kretala iz pravca mrtvačnice ka ulazu u groblje. Stojao sam u prikrajku i promatrao povorku, analizirajući njene učesnike. U prvim redovima su bili oni istinski ožalošćeni, a zatim su slijedili oni raspričani i oni čije je netipično odijevanje ukazivalo da su prije ukopa bili negdje drugo ili da tek planiraju nekamo ići.

Zgrada mrtvačnice na Mirogoju

Zagreb me je oduševio svojom arhitekturom, mirnim tempom života i opuštenim ljudima. Nisam uočio naznake opasnosti koje su tipične za svaki veliki grad, djelovao mi je pitomo. Vjerovatno su brojni parkovi puni cvijetnih površina, kao i ljudi koji su odmarali na travi, te zanemarljiv broj grafita na gradskim fasadama ulijevali osjećaj sigurnosti. To su prizori kakve recimo nisam vidio u Beogradu. 

Kip poznatog hrvatskog pisca Augusta Šenoe

U Zagrebu postoje i brojna druga mjesta za obilazak kao što su kupalište Jarun, Maksimirski park, obližnja planina Medvednica sa izletištem Sljeme i slično. Ukoliko putujete ovamo u zimskom periodu, nemojte propustiti Advent, božićni sajam koji se smatra jednim od ljepših u Evropi. Moje vrijeme za obilazak Zagreba je najzad isteklo, a put sam nastavio u pravcu Varaždina, odakle vam donosim narednu priču. Ukoliko ste nekada bili u Zagrebu napišite šta vam se najviše dopalo i šta sam eventualno propustio.

Nema komentara:

Pokreće Blogger.