Vodič kroz Budvu, Crna Gora - šta posjetiti?

rujna 06, 2017
Nisam siguran da li mogu sebi dati za pravo da ovaj putopis nazovem vodičem, s obzirom da u Budvi nisam proveo dovoljno vremena da istražim sve segmente njene ponude, ali ću se potruditi da vam u narednim redovima sumiram ili barem spomenem stvari zbog kojih je vrijedi posjetiti ili se u prolazu zaustaviti ukoliko vas put nanese u ovom pravcu. Moram priznati da mi Budva nikada nije bila na putničkom radaru, ali nedavna želja da se vratim u Crnu Goru i detaljnije je istražim podrazumijevala je i obilazak jednog od najpopularnijih tamošnjih ljetovališta. Da budem iskren, jedina stvar koja me je zaintrigirala u Budvi jeste Stari grad, a dobro mi je poslužila i kao spona između Kotora i Skadra koji su bili glavni motivi ovog putovanja.

Pogled na Budvansku plesačicu i Stari grad


Nakon što sam napustio Kotor, noseći odatle samo pozitivne utiske, bilo je vrijeme da produžim ka Budvi. Sve ono što sam dosad čuo o ovom gradiću bilo je upravo ono od čega poprilično zazirem – bučno, pretrpano i komercijalno ljetovalište namijenjeno zadovoljenju najprostijih putničkih ambicija. Zvučalo je kao nervni slom u najavi, ali u tom trenutku mi je bilo kakav oblik mora djelovao kao dar s neba. Prvi dan boravka u Budvi sam faktički iskoristio za izlet u Skadar, ali je to ujedno bila i prilika da bolje upoznam njenu okolinu jer sam na putu ka Albaniji prošao dobrim dijelom crnogorske obale. Na oko desetak kilometara od Budve nalazi se poluostrvo Sveti Stefan, koje predstavlja najluksuznije ljetovalište Crne Gore.

Poluostrvo Sveti Stefan u blizini Budve

Iako se izvorno radi o ostrvu, Sveti Stefan je danas sa obalom povezan uskim sprudom. Ostrvo je prvi put naseljeno u 15. vijeku kada je na njemu izgrađena tvrđava u koju se okolno stanovništvo sklanjalo pred najezdom Turaka i gusara. Bilo je nastanjeno sve do 19. vijeka, kada se ribarsko stanovništvo polako počelo osipati, a do potpunog iseljavanja je došlo 1955. godine, kada je Sveti Stefan pretvoren u prestižni grad-hotel u kome su do današnjeg dana odsjele brojne svjetski poznate ličnosti. Na ostrvu se nalaze i tri crkve: Crkva Sv. Stefana, Crkva Aleksandra Nevskog i Crkva preobraženja. Baš kao i na obližnjim Kraljicinoj i Kraljevoj plaži, tako i na Svetom Stefanu iznajmljivanje kompleta od dvije ležaljke i suncobrana košta između 70 i 100 eura, pa nas većina može samo maštati o kupanju tamo. U svakom slučaju, ja bih taj novac investirao u neku atraktivniju destinaciju.

Pogled sa Citadele na more

Drugog dana boravka u Budvi trebalo je mudro odabrati plažu na kojoj ćemo provesti taj jedan dragocijeni dan za kupanje. Prethodno pomenute plaže iz finansijskih razloga nisu uzete u razmatranje, pa su se u opticaju našle sljedeće plaže: Slovenska, Ploče, Jaz i Mogren. Slovenska plaža se nalazi najbliže starom gradu i odmah je eliminisana iz konkurencije jer sam je zamišljao kao mjesto gdje se sljeva sva budvanska kanalizacija, što nije daleko od istine ako uzmemo u obzir da je Crna Gora znamenita po svom sistemu odvoda fekalija u more. Ploče je plaža poznata po dnevnim wannabe Ibiza žurkama i glasnoj muzici, što je posljednja stvar koja mi je trebala u tom momentu. Sudeći po slikama, Jaz mi je djelovao kao izuzetno prostrana plaža sa solidnim morem, ali pošto se nalazi izvan grada i zahtijeva cimanje automobilom, odluka je pala na Mogren.

Pogled na Stari grad u Budvi

Čim smo izašli iz apartmana i došli do glavne magistrale (Jadranski put), postalo nam je jasno koliko je Budva zapravo krcata turistima. Saobraćaj je izuzetno gust, a svuda naokolo su se muvale horde turista sa gumenim dušecima, peškirima i kesama. Prošli smo kroz park u blizini hotela Slovenska plaža, koji predstavlja jedan od rijetkih skupocijenih momenata Budve i srodili se sa halabukom na glavnom šetalištu. Bezbrojni štandovi su prodavali najširi asortiman suvenira (što mi kao strastvenom zaljubljeniku u iste nije ni najmanje smetalo), a na svakih nekoliko desetina metara bi nas obavio dim iz obližnjih roštiljnica koje su pekle na kilograme pljeskavica i pilećeg bijelog mesa. Nešto dalje se smjestila pijaca tekstilnih proizvoda iznad koje su stršali kraci naprava iz luna parka, jedne od večernjih atrakcija grada. Sa oglasnih ploča su nas posmatrali plakati turbo folk umjetnika kojima je Budva omiljeno poslovno svratište tokom jula i avgusta.

Jedna od hotelskih plaža na putu ka Mogrenu

Već po dolasku do zidina Starog grada, u čijoj se blizini nalazi i plaža Mogren, moje zalihe energije su bile vidno oslabljene. Obilazak Starog grada sam odlučio ostaviti za poslijepodnevne sate, te sam produžio ka plaži. Na putu do tamo sam naišao i na kip Budvanske plesačice, koju često zovu i Balerina. Ova statua, koja je djelo beogradskog vajara Gradimira Aleksića, postala je simbolom Budve. Inspirisana je legendom prema kojoj je djevojka koja je bila vjerena za mornara svaki dan dolazila na stijenu i čekala svog dragog da se vrati s putovanja, ali on nikada nije došao nazad. Iz dana u dan je, godinama, dolazila na stijenu i čekala, sve dok je jedanput nisu pronašli mrtvu, sa pogledom usmjerenim ka pučini.

Pogled na Crkvu Sv Ivana Krstitelja i Crkvu Sv. Trojice

Moje bojazni da ću zateći krcatu plažu su se svakako i ostvarile, jer u Crnoj Gori je cilj smjestiti što više ljudi na što manji prostor i to debelo naplatiti. Mogren je stijenama podijeljen na dvije plaže, a mi smo se prvobitno odlučili za onu dalju jer smo očekivali da će biti manja gužva. Međutim, odatle nas je ubrzo otjerala nakaradna poslovna politika plaže prema kojoj nismo mogli iznajmiti tri ležaljke, nego smo mogli da iznajmimo ili dvije ili četiri. Ne vidim razlog zašto bismo plaćali 30 eura za četiri ležaljke, koje su ionako bile nabijene jedna uz drugu. Ne želeći se istresati na zaposlenika, koji ionako nije kriv za ograničeni mentalni sklop svog gazde, vratili smo se na prvi dio plaže i iznajmili tri ležaljke. Plaža ima bar, besplatne tuševe, i ne bi bila uopšte loša kada bi se broj ležaljki prepolovio, ali u ovakvoj postavci je vladala poprilična gužva. Ali, hej, ko ne želi gužvu, uvijek može da plati 80 eura za Kraljicinu plažu.

Pravoslavna crkva Sv. Trojice u Budvi

Voda je bila zadovoljavajuće čista s obzirom na broj posjetilaca, ali već nakon par ulazaka u more sam izgubio interesovanje za kupanje, jer mi dinamični tempo putovanja na koji sam navikao nije više dozvoljavao da se predugo zadržavam na jednom mjestu. Ostavio sam ostatak ekipe na plaži i otišao u razgledanje suvenira, koje je potrajalo dobrih sat vremena jer sam naučio da je pametnije prvo sve vidjeti pa onda kupiti ono što želim, pošto ista stvar na različitim mjestima može da se nađe znatno jeftinije. Cijene i ponuda suvenira u Budvi su uglavnom ujednačene, ali ako vam je zaista bitno šta ćete ponijeti kući, predlažem da ipak provjerite na više mjesta.

Suvenir iz Budve

Poslijepodne sam iskoristio da obiđem Stari grad, koji je u suštini veoma minijaturan u poređenju sa onim u Dubrovniku, pa i Kotoru. Izgrađen je na ostrvu, koje je kasnije pješčanom prevlakom spojeno sa kopnom, te je na taj način preraslo u poluostrvo, baš kao i Sveti Stefan. Zidine Starog grada su podignute za vrijeme vladavine Mletačke Republike, a nakon zemljotresa iz 1667. godine, ponovo su obnovljene. Najistaknutiji dio Starog grada predstavlja tvrđava Citadela, izgrađena na uzvišenoj poziciji, kako bi osigurala zaštitu za stanovnike. Danas se koristi kao ljetna pozornica grada na kojoj se održavaju pozorišne predstave i druge manifestacije. Po cijeni od 2,5 eura možete da se popnete na citadelu, odakle se pruža najljepši pogled na Stari grad i more. Po sličnoj cijeni možete obići i bedeme Starog grada, koji se pružaju u dužini od oko jedan kilometar.

Unutar Starog grada

Pored Citadele, u Starom gradu se nalazi i nekolicina crkava, među kojima je najistaknutija katolička Crkva Svetog Ivana Krstitelja, koji se smatra zaštitnikom Budve. Nisam našao precizan podatak o tome kada je sagrađena, a tokom istorije je više puta rušena i obnavljana. Zvonik, koji predstavlja vjerovatno najprepoznatljiviji detalj Budve, sagrađen je u 19. vijeku na mjestu prethodnog koji je stradao u zemljotresu. Između crkve i Citadele se nalaze ostaci trobrodne ranohrišćanske bazilike. Od ostalih crkava ću spomenuti Crkvu Sveta Marija in Punta, koja se smatra najstarijom precizno datovanom crkvom, kao i pravoslavnu Crkvu Sv. Trojice ispred koje se nalazi grob književnika i diplomate Stefana Mitrovog Ljubiše, koji je zastupao ove krajeve u austrijskom parlamentu u Beču.

Zvonik Crkve Sv. Ivana Krstitelja noću 

Iako ga je moguće detaljno obići za manje od sat vremena, Stari grad je highlight i jedina istinska atrakcija Budve. Vjerujem da bi doživljaj grada bio nešto povoljniji izvan sezone, ali Budva definitivno ne spada u red onih mjesta na koja bih se vratio u bliskoj budućnosti. Baš kao i Herceg Novi, Budva je dobro odredište za omladinu koja po prvi put ljetuje sa društvom i ne zanima je mnogo toga osim sunčanja, kupanja i noćnog provoda, jer to je ono čega ovdje svakako ne manjka. Za ljubitelje dinamičnijeg odmora, postoji mogućnost izleta brodićem do okolnih plaža i ostrvaca. Iskusnijim putnicima Budva neće biti naročito interesantna, pogotovo u ljetnim mjesecima. 

Nema komentara:

Pokreće Blogger.